U malom selu u juznom Tunisu jedna stara zena je sjedila medju ostalim zenama slusajuci ih kako razgovaraju o jednom bracnom paru. Cuvsi imena muza i zene uzviknula je u znak cudjenja. Kada je bila upitana za razlog rekla je da im je obojem bila doilja. Zene su brzo prosirile vijest medju muzevima koji odlucise da ispitaju stvar. I zaista, otac zene o kojoj je bilo rijec potvrdi da joj je ta zena bila doilja, a takodjer i muzev otac potvrdi da je ista zena bila doilja i njegovom sinu.
Dvije porodice su bile pogodjene vijescu, te su stale optuzivati jedna drugu za zlocin koji je bio pocinjen i zbog kojeg su trebali ocekivati Allahovu kaznu.Stvar je bila jos gora, jer se vjencanje obavilo deset godina ranije iz kojeg se rodilo troje djece. Cim je zena cula za vijest, pobjegla je u ocevu kucu, odbijajuci da ista jede i pije. Cak je i pokusala da se ubije, jer nije mogla zivjeti sa saznanjem da je bila udata za vlastitog brata s kojim je dobila troje djece. Kao rezultat prepirki izmedju dvije porodice, vise ljudi je bilo povrijedeno.
To je trajalo sve dok se jedan stari ugledni covjek nije umijesao i prekinuo uzajmno napadanje. Predlozio im je da potraze ucenog alima koji bi im dao rjesnje za njihov problem. Tako su se ljudi uputili ka velikom gradu da pitaju ucene alime. Ali, svaki put kada bi pronasli jednog, kojem bi objasnili slucaj i pitali ga za savjet, on bi im rekao da je brak nevazeci i da bracni par treba biti rastavljen do kraja zivota, uz oslobadjanje roba ili uz post od dva mjeseca i mnoga druga pravna misljenja. Tako dodjose i u Gafsu. Svaki put kada bi upitali nekoga za misljenje, dobili bi isti odgovor.
To je bilo zato jer je u Maliki sunnijskom mezhebu zabranjen brak izmedu covjeka i zene koji su bili dojeni cak i sa jednom kapi mlijeka iste zene. Ovo je po slijedjenju imama Malika, koji je primijenio logiku alkohola na mlijeko doilje rekavsi: "Ako je velika kolicina necega sto te moze opiti zabranjena, onda je i mala kolicina iste tvari, takodjer, zabranjena".
Zbog toga nije ni dopushten brak izmedju covjeka i zene koji su bili dojeni mlijekom iste zene, pa makar to bila i jedna kap. Jedan od ljudi koji je bio prisutan u povjerenju im je rekao da dodju do mene rijecima: "Pitajte Tidzanija po tom pitanju, jer on poznaje sve mezhebe. Vise puta sam ga slusao kako se raspravlja s ovim alimima i kako ih ostavlja bez rijeci svojim logicnim razmisljanjem".
Ovo mi je prenio covjek one zene kada sam ga primio i uveo u svoju biblioteku. Tu mi je ispricao citav slucaj u detalje. Na kraju mi je rekao: "Efendija, moja zena zeli da se ubije, a o djeci nam se niko ne brine dok mi ne znamo kako da rijesimo ovaj problem. Neki ljudi su nas uputili vama rekavsi da bi vi mogli pronaci rjesenje."
Iznio sam mu kahvu i malo razmislio o slucaju. Upitao sam ga koliko puta ga je ta zena dojila. Rekao je: "Ne znam, ali moja zena je bila dojena samo dvatri puta. Njen otac kaze da ju je nosio toj zeni dva ili tri puta." Onda je vas brak u redu - rekao sam - ne vidim tu nikakvih problema, jer brak je legalan i potpuno ispravan. U tom trenutku covjek je poletio na mene ljubeci mi ruke i govoreci: "Neka vas Allah nagradi za ove dobre vijesti. Vi ste vratili mir u moj zivot". Prije nego je zavrsio s kahvom, ili me upitao odakle znam za ono sto sam mu rekao, odlucio je da me napusti i ode kuci da obraduje zenu, djecu i ostalu familiju.
Ali, sljedeceg dana se vratio sa jos sedam ljudi koje mi je predstavio: "Ovo je moj otac, ovo je moj punac, treci je starjesina naseg sela, cetvrti je hodza nase dzamije, peti je vjerski savjetnik, sesti je predsjednik dzemata i sedmi je direktor seoske skole. Svi su dosli da ispitaju moj slucaj i saznaju razloge i dokaze na osnovu kojih ste zakljucili da je brak ispravan." Cijelu grupu sam uveo u biblioteku, toplo ih docekao i ponudio kahvom. Po njihovom raspolozenju sam ocekivao dugi razgovor.
Dosli smo da nam objasnite kako ste mogli proglasiti zakonitim brak izmedu muza i zene koji su bili dojeni istom zenom. Takav brak je Allah zabranio u Kur'anu, a i Njegov Poslanik je rekao da je zabranjen brak izmedju covjeka i zene koji su bili dojeni istom zenom, kao sto je zabranjen i brak izmedju rodjenih brace i sestara".
Prijatelji - poceo sam - vas je osmorica, a ja sam. Kada bih govorio odjednom s vama svima, ne bih bio u stanju da vam objasnim i razgovor bi mozda izgubio svoj smisao. Predlazem vam da izaberete jednog od vas da raspravi stvar samnom, a vi ostali presudite. Ideja im se dopala tako da su odlucili da izaberu vjerskog savjetnika smatrajuci ga najucevnijim i najsposobnijim. Covjek je poceo diskusiju pitajuci me kako sam mogao nesto dopustiti sto je bilo zabranjeno od Allaha, Njegovog Poslanika i svih imama. Boze me sacuvaj da sam tako nesto uradio - rekao sam.
Znam da je Allah zabranio takav brak u Kur'anskim ajetima, ali i da nije isao u detalje prepustivsi Poslaniku da objasni u kojim slucejevima i koje kolicine (mlijeka). Imam Malik zabranjuje takav brak i kada se radi samo o jednoj kapi mlijeka - rekao je. Znam to, ali imam Malik nema autoritet nad svim muslimanima. Da li vi cijenite misljenja i drugih imama? - pitao sam.
Neka je Allah njima zadovoljan, svi su slijedli stope poslanika Muhammeda (s) - odgovorili su mi. Kakvo je onda vase opravdanje pred Allahom sto slijedite imama Malika koji je radio u suprotnosti sa Poslanikovim sunnetom? Pogledao me je iznenadjeno i rekao: Subhanallah!
Ne vjerujem da je imam Malik mogao uraditi nesto suprotno sunnetu. I drugi su izgledali jos vise zbunjeno i iznenadjeno. Moja kritika imama Malika je bila nesto sto nikad nisu culi prije. Nastavio sam rijecima: "Da li je imam Malik bio jedan od ashaba? Da li je bio u drugoj generacije poslije ashaba? - pitao sam. Nije, nego je dosao poslije njih. - rekao mi je. Ko je bio blizi Poslaniku: on ili Alija bin Abi Talib? - pitao sam. Imam Alija ibn Abi Talib je bio jedan od hulefaulrashidun (pravednih halifa) - bio je njegov odgovor. Hazreti Alije je bio "Ulaz u grad Znanja" - neko od njih je dodao.
Zasto ste onda napustili "Ulaz u Grad Znanja" i slijedite nekoga ko nije bio medju ashabima niti u generaciji poslije njih? On je dosao poslije civilnih ratova i poslije pada Medine u ruke Jezidovih placenika, koji su pobili najbolje ashabe i oskrnavili ljudske casti, mijenjajuci Poslanikov sunnet i pretvarajuci islam u privatnu imovinu u koju su unosili licna pravila. Kako neko moze vjerovati tim imamima kojima su bili zadovoljni tadasnjim vladarima, jer su svoja ucenja uskladili sa njihovom politikom?
Mi smo culi da ste shija i da smatrate hazreti Aliju bogom - jedan od njih poce, ali u istom trenutku onaj do njega ga prekori rijecima: "Bolje ti je da sutis: Zar te nije sramota tako govoriti ucenom covjeku? Poznajem mnoge alime, ali ni jedan nema ovoliku biblioteku kao ovaj. Njegovi razlozi se cine ispravnim i njegove rijeci imaju smisla. Jeste, u pravu ste da sam shija. Mi ne smatramo imama Aliju bogom. Umjesto da slijedimo imama Malika mi slijedimo imama Aliju, jer je on Ulaz u Grad Znanja, kako i vi to priznate - rekao sam. Vjerski savjetnik me je upitao: "Da li imam Alija dozvoljava brak izmedju zene i covjeka koji su bili dojeni istom zenom?
Ne, on to zabranjuje ako su bebe dojene od iste doilje petnaest i vise puta uzastopno, to jest toliko da se od tog mlijeka stvore meso i kosti - odgovorio sam. Zenin otac se odusevio i radosnog lica rekao: "Elhamdulillah! Moja cerka je bila dojena samo dva ili tri puta od te zene. Imam Alijine rijeci oznacavaju kraj nasoj nevolji.
One su prava Allahova milost nakon sto smo izgubili svu nadu. Mozete li mi pokazati autenticne izvore u kojima se nalaze te rijeci hazreti Alije? - vjerski savjetnik me upitao. Dao sam mu knjigu "Minhadi el-Salihin" od sejjida Khoija iz koje je naglas procitao poglavlje o dojenju i pravila vezana za njega. Ljudi su postali zadovoljni, narocito muz koji se bio, prepao da necu biti u stanju dokazati svoju tvrdnju.
Zatrazili su da pozajme ovu knjigu i da je ponesu u selo da bi je koristili za slicne probleme. Dao sam im knjigu poslije cega su otisli puni zahvalnosti i nudeci izvinjenja. Ali, kada su napustili moju kucu sreli su nekog zlonamjernika koji ih je odveo do nekih ucenih ljudi koji su ih uplasili i upozorili da sam ja "izraelski agent" i da je knjiga "Minhadi el-Salihin" sastavljena od samih lazi; da su ljudi Iraka bogohulnici i hipokriti i da shije dozvoljavaju brak medju bracom i sestrama, pa je bilo i normalno da su dozvolili da se brak s njegovom "sestrom" moze nastaviti.
Na kraju su nagovorili covjeka da se predomisli i da ode na sud u Gafsi i zatrazi razvod. Sudija ga je opet poslao u glavni grad Tunis da svoj slucaj predstavi ispred samog republickog muftije. Muz se uputio u glavni grad da bi proveo punih mjesec dana cekajuci da dodje na red kod muftije. Za vrijeme razgovora, u kojem mu je muz ispricao citav slucaj, muftija ga je upitao o onim ljudima koji su mu rekli da mu je brak bio u redu. Rekao mu je da to niko nije dopustio osim jednog koji se zvao Tidzani Samavi.
Muftija je zapisao moje ime i rekao covjeku da se vrati kuci obecavajuci mu da ce napisati pismo sudiji u Gafsi o rjesenju njegovog slucaja. Za kratko vrijeme, pismo od republickog muftije je stiglo i muzev advokat je u njemu procitao da je brak proglasen nelegalnim. Covjek, koji je sada bio na izmaku snaga, dodje do mene i izvinu mi se za neprijatnosti kojima sam zbog njega bio izlozen. Zahvalio sam mu se za njegovu paznju, ali sam i izrazio iznenadjenje zbog muftijine presude.
Zamolio sam ga da mi donese muftijino pismo da bih ga pokusao objaviti u tuniskoj stampi da time pokazem kako nas republicki muftija ne zna mnogo o cetiri sunni mezheba, niti razumije pravne razlike medju njima vezane za bratstvo po mlijeku. Ali, muz mi je rekao da nije bio u stanju donijeti pismo, jer je ono lezalo kod sudije u Gafsi.
Nekoliko dana kasnije, primio sam poziv od sudije koji je trazio od mene da mu pokazem knjige i ostale dokaze da je dozvoljen brak izmedju covjeka i zene koji su bili dojeni istom zenom. Izabrao sam nekoliko knjiga i pripremio odjeljke u kojima se govori o bratstvu po mlijeku, tako da ih budem u stanju brzo pronaci. Otisao sam u sudnicu u zakazano vrijeme.
Tamo me je docekao jedan sluzbenik i odveo u sudijinu kancelariju. Jako sam se iznenadio kada sam ugledao pokrajinskog sudiju i republickog predstavnika kao i jos trojicu drugih sudija. Primijetio sam da su nosili sluzbena odijela i da su bili spremni donijeti presudu. U dnu prostorije je sjedio muz licem okrenutim prema sudijama.
Usao sam i nazvao selam. Bio sam docekan pogledima punim prezira. Kada sam sjeo glavni sudija me je upitao: "Da li ste vi Tidzani Samavi? Kada sam odgovorio potvrdno, sudija je nastavio: "Da li ste vi taj koji je presudio u slucaju ovog braka proglasavajuci ga legalnim?
Ne, ja nisam nista presudio - rekao sam - nego su imami i ucena islamska ulema presudili da je brak u ovom slucaju zakonit i ispravan Upravo smo vas zbog toga pozvali - sudija je nastavio - optuzeni ste zbog te tvrdnje. Ako ne uspijete dokazati sve sto ste rekli ceka vas zatvor iz kojeg necete tako lahko izaci Postade mi jasno da se nalazim u velikoj nevolji.
Ne zbog toga sto sam iznio svoj sud u ovom slucaju, nego sto su neki zlonamjerni ljudi rekli sudijama da sam ja onaj koji stvara probleme: da govori protiv ashaba i da skuplja podrsku za ehlulbejt. Glavni sudija im je rekao da dovedu dva svjedoka protiv mene da bi me mogao strpati iza resetaka. Uz to, Muslimansko bratstvo je koristilo ovaj slucaj da prosiri glasine da sam legalizovao brak izmedju brata i sestre i da je to ono u sto shije vjeruju! To mi je postalo jasno kada mi je glavni sudija zaprijetio zatvorom.
Nije mi preostalo nista drugo nego da skupim svu habrost i da mu se otvoreno suprotstavim. Da li mogu otvoreno i bez straha govoriti? - upitao sam glavnog sudiju. Kada mi je to bilo obecano rekao sam: "Kao prvo sto bih zelio da kazem je da se nisam ja nametnuo nikome sa svojim misljenjem, nego da mi je ovaj covjek sam dosao zaleci se o svome problemu. Kada je vec dosao, moja duznost je bila da kazem ono sto sam znao. Kroz razgovor sam saznao da je njegova zena bila dojena samo dva-tri puta od iste zene kao i on, pa sam mu rekao sta u tom slucaju kaze islamski zakon.
Nisam tumacio islam po svom nahodjenju niti sam namjeravao da donesem svoju licnu presudu. Da li to sada tvrdite da vi poznajete islam bolje od nas? - sudija me je ostro upitao Boze me sadcuvaj! Nisam mislio tako. Svi znaju da se Maliki mezheb ovdje zavrsava. Da bih pronasao rjesenje za ovu teskocu potrazio sam u drugim mezhebima slicne slucajeve i njihova tumacenja - rekao sam Gdje ste pronasli svoje rjesenje? - sudija me je pitao Efendija, mogu li vas nesto pitati prije nego odgovorim na to pitanje? - rekao sam Kada sam dobio potvrdan odgovor upitao sam: "Sta mislite o ostalim islamskim mezhebima? Svi su ispravni, jer slijede ucenje Allahovog Poslanika, a razlike medju njima su dokaz Allahove milosti - sudija mi je odgovorio.
Ako je tako onda imajte milosti prema ovom jadnom covjeku, koji je vec dva mjeseca odvojen od porodice, jer jedan od islamskih mezheba ima rjesenje za njegov problem. Pokazite nam vas dokaz za to i prestanite s takvim ponasanjem, dozvolili smo vam da se branite, a sad ste postali i advokat za drugoga - sudija me je ostro prekorio. Iz torbe sam izvadio knjigu "Minhadi el-Salihin" od sejjida Khoi-a i rekao: "Ovo je iz mezheba ehlulbejta, gdje se nalazi jasan dokaz. Zaboravite na ehlulbejt!
Mi ga ne poznajemo niti u njega vjerujemo - prekinu me. Kako sam ocekivao ovakav odgovor, pripremio sam nekoliko sunni knjiga u kojima sam nasao podatke o bratstvu po mlijeku. Medju njima su bile: "Sahih Buhari", "Sahih Muslim" "Fatve" od Mahmuda Shaltuta, "Bidajat el- Mudztehid ve Nihajat el-Muktasid" od Ibn Rushda, "Zad el-Masir fi 'Ilm elTafsir" od Ibn Dzavzija i druge knjige. Kada je glavni sudija odbio knjigu od sejjida 'Khoi-a, pitao sam ga o knjigama koje su bile za njih prihvatljive.
Kada je spomenuo Buharija i Muslima, otvorio sam jednu knjigu i rekao: "Izvolite efendija, ovo je Sahih Buhari. Ono sto tvrdim je ovdje napisano. Kada mi je dopustio, procitao sam na glas sljedece: "Taj i taj nam je rekao da je cuo od Ajse, Ummul Mu'minin, da je Allahov Poslanik (s) zabranjivao brak izmedu covjeka i zene samo ako su bili dojeni istom zenom petnaest ili vise puta". Kada sam zavrsio glavni sudija je zatrazio da mu predam knjigu. Procitavsi isti hadis pruzio ju je do republickog predstavnika, koji ju je nakon citanja dalje proslijedio sudijama.
Za to vrijeme sam pronasao isti hadis u Sahih Muslimu i pokazao ga sudiji. Onda sam otvorio knjigu Fatve od Shejha Shaltuta sa Azhar islamskog univerziteta. Tu je pisao i o razlikama medju imamima po pitanju bratstva po mlijeku. Neki od imama su zabranjivali brak ako je par bio dojen od iste zene petnaest ili vise puta, neki su uzimali granicu sedam puta, a neki cak i pet. Samo je imam Malik zabranio brak ako se tu radi i o samo jednoj kapi mlijeka. Shaltut na kraju dodaje: "Ja bih prihvatio srednje rjesenje i usvojio sedam ili vise puta". Nakon sto su pregledali dokaze, glavni sudija se okrenuo ka covjeku i rekao: "Idite i dovedite vaseg punca. Ako i on potvrdi da je vasa supruga bila dojena samo dva-tri puta, onda je mozete vratiti istog dana". Covjekovo lice je zasijalo od srece.
Kada je republicki predstavnik zajedno sa sudijama napustao prostoriju, glavni sudija mi je prisao i rekao: "Molim vas da mi oprostite, jer sam bio pogresno obavijesten o vama. Izgleda da postoje mnogi ljudi koji vas ne vole i koji su vam zavidni" Bilo mi je jako drago sto cujem ovo pa sam rekao: "Efendija, hvala Allahu sto mi je pomocu vas pomogao da se oslobodim laznih optuzbi". Cuo sam da imate veliku biblioteku. Imate li mozda knjigu "Hajat el-Hajvan el-Kubra" od Damirija? - upitao me je.
Kada sam odgovorio potvrdno zamolio me je da mu je posudim. To je bila knjiga za kojom je tragao zadnje dvije godine. Imate li vremena da ponekad dodjete do mene. Mogli bismo razgovarati o razlicitim temama. Nadam se da bih mogao nesto novog od vas nauciti - rekao mi je. Boze me sacuvaj! Ja bih bio vas ucenik, jer ste stariji, a i krasi vas ugledan polozaj. Imam slobodna cetiri dana u sedmici u kojima sam vam na raspolaganju - rekao sam. Dogovorili smo se da se vidjamo svake subote.
Takodjer me je zamolio da mu ostavim Sahih Buharija i Muslima i knjigu "Fatve" od Shaltuta da bi iskopirao neke dijelove koji su mu trebali. Poslije toga me je ispratio do vrata gdje smo se rastali. Izasao sam radostan zahvaljujuci Allahu za ovu moralnu pobjedu. Usao sam u sudnicu bojeci se zatvora, da bih na kraju izasao kao dobar sudijin prijatelj od kojeg je on zelio nesto da nauci. Ovo je bio dar kojeg dobiju oni koji su na pravom putu - putu AhlulBejta.
Na njemu nema razocarenja i u njemu je zastita za one koji ga za sebe odaberu. Onaj covjek je prepricavao dogadjaj seljanima. Vijest da se zena vratila muzu i da je brak proglasen legalnim, brzo se prosirila po okolnim mjestima. Ljudi su poceli govoriti da sam najucevniji covjek u republici, bolji cak i od republickog muftije. Muz je dosao mojoj kuci u velikim kolima i pozvao me s familijom da dodjemo u njegovo selo gdje su ljudi spremali da u moju cast ispeku tri teleta na raznju. Izvinuo sam se, jer nisam mogao da prihvatim ovaj poziv zbog obaveza u Gafsi.
Obecao sam im da cu ih posjetiti u neko drugo vrijeme, inshaAllah. Glavni sudija je, takodjer, pricao o dogadaju svojim kolegama i slucaj postade dobro poznat. Tako je Allah otklonio od mene spletke zlonamjernika. Neki su dosli da mi se izvine, a nekima je Allah pomogao da ugledaju svjetlost i prihvate istinu. Ovo je bila Allahova milost.
On je daje kome zeli i On je Najmilostiviji. Na kraju, nase rijeci su: Elhamdulillahi, Rabil'alemin Sallallahu 'ala Muhammedin ve Aalihi Ttajjibiine Ttahiriin Hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova Neka je Allahov salavat na Muhammeda i porodicu njegovu, primjernu i prociscenu
Nema komentara:
Objavi komentar