Sjecam se da sam imao deset godina kada me je otac prvi put poveo u lokalnu dzamiju, gdje su se za vrijeme mjeseca ramazana odrzavale teravije. Predstavio me je ljudima koji nisu mogli sakriti odusevljenje kada su culi da me je ucitelj spremio da predvodim al-Isfa [drugi naziv za teraviju] namaz za dvije-tri noci Otac me je redovno slao u skolu za ucenje Kur`ana, a takodjer mi je bio nasao jednog privatnog ucitelja, naseg rodjaka, koji je znao Kur`an napamet. Te noci sam bio spreman pokazati svoje znanje i sposobnost tecnog kur`anskog ucenja.
Nakon zavrsetka teravije, kao sto sam i ocekivao, ljudi su dosli da cestitaju meni i ocu. Zahvalili su ucitelju za ulozeni napor i Allahu sto nas je podario islamom. Sjecanje na dane koji su poslije toga uslijedili je i danas samnom. Poslije tih nekoliko teravijskih noci moj ugled je iz nase ulicice obisao citav grad. Taj utisak ramazanskih noci osjecam i danas i svaki put kada prolazim kroz period slabosti osjetim postojanje jedne neobicne snage koja me vuce nazad i vraca na put.
Svaki put kada osjetim malodusnost i beznacajnost zivota, ove uspomene se pojave i uzdizu me na jedan visi duhovni nivo. Tada moja savjest zaplamti vjerovanjem koje mi pomaze da podnesem teskoce.
Odgovornost predvodjenja u namazu, na koju me je privikavao otac vec u ranom dobu, a za koju me je trenirao ucitelj, cinila je da uvijek preispitujem sebe. Djetinjstvo i ranu mladost sam proveo kao prilicno cestito dijete. Svakako da je tu bilo i djecijeg nestasluka, radoznalosti i oponasanja starijih.
Zbog svoje mirnoce i dobrog vladanja sam bio uvijek okrzen velikom paznjom starijih. Ne smijem zaboraviti svoju majku, neka je Allahov rahmet njenoj dusi, koja je imala veliki uticaj na mene. Sirila je moje poglede uceci me kratkim Kur`anskim surama, namazu i islamskoj cistoci. Vodila je posebnu brigu o meni, jer sam joj bio prvi sin i najmladji medju ostalom djecom prve zene moga oca. Ime Tidzani, koje mi je dala majka, ima posebno znacenje u porodici Samavi, koja je pripadala Tidzanijevom sufijskom redu.
Moja porodica je imala tu cast da je posjeti sam sejh Sidi Ahmed Tidzani iz Alzira. Mnogo ljudi iz Gafse, rodnog grada moje familije, je prihvatilo Tidzanijev sufijski red. Bogate i obrazovane familije su pomogle da se on nasiroko prosiri. Zbog svog imena sam postao popularan u kuci Samavijevih i izvan nje, posebno kod onih koji su bili povezani u Tidzanijevim redom. To je bio razlog sto su mnogi stari ljudi dolazili u spomenutim ramazanskim nocima da cestitaju mome ocu.
Ljubeci me u glavu oni bi govorili:: "Ovo je blagoslov naseg sejha Ahmeda Tidzanija." Tidzanijev sufijski red je rasprostranjen po Maroku, Alziru Tunisu, Libiji, Sudanu i Egiptu.
Ovaj red karakterishu pomalo fanaticna vjerovanja: oni tvrde da su svi drugi vjerski mudraci dolazili do znanja jedni preko drugih, dok je sejh Tidzani primio znanje direktno od Allahovog poslanika Muhammeda (s) bez obzira na cinjenicu da je zivio trinaest vijekova poslije Poslanika Prenosili su da je sejh Ahmed Tidzani imao sposobnost da komunicira s poslanikom Muhammedom (s) u budnom stanju.
Oni takodjer vjeruju da su pojedine molitve (dove) koje je sam sejh Tidzani sastavio bolje od ucenja Kur'ana i do cetrdeset puta Ovdje cu zavrsiti pricu o Tidzanijevom sufi redu i ako Bog da spomenut cu ga na nekom drugom mjestu.
Prema tome, odrastao sam s takvim vjerovanjem kao svaki mladic u mom gradu. Svi smo bili, hvala Allahu muslimani suniti, sljedbenici ucenja imama Malika ibn Anasa imama Dar el-Hidzra.
Medjutim, mi u Sjevernoj Africi smo podijeljeni po sufijskim redovima. Na primjer, u Gafsi postoje Tidzanije, Kadirije, Salamije i Isamije.
Svaki od navedenih redova ima svoje pristalice koji uce zikr i vjersku poeziju u svim prilikama, kao sto su vjencanja, sunecenja, klanje kurbana i druge. Nezavisno od negativnih aspekata, sufi redovi su odigrali vaznu ulogu u ocuvanju vjerskih tradicija i ugleda poboznih bogobojaznih ljudi.
Nema komentara:
Objavi komentar