U dijelu knjige pod naslovom "Osobine Omera ibn Hataba", Buhari pise:
"Kada je Omer bio izboden, osjecao je veliki bol. Ibn Abas je zelio da ga utjesi rekavsi mu: "O Vodjo vjernika, ti si pratio Allahovog Poslanika i bio mu dobar drug. Kada te je napustio bio je veoma zadovoljan tobom. Onda si pratio Abu Bekra i bio i njemu dobar drug, a kada te je i on napustio bio je zadovoljan tobom. Onda si pratio njihove drugove i bio im dobar drug. Ako bi ih sada ostavio oni bi te se po dobru sjecali."
Na to je Omer rekao: "Sto se tice drustva sa Allahovim Poslanikom i njegovog zadovoljstva samnom, to je bio dar kojeg mi je Allah Uzviseni, darovao. Sto se tice drustva sa Abu Bekrom i njegovog zadovljstva samnom, to je bio, opet, dar, kojeg mi je Allah Uzviseni, darovao.
Ali, razlog ove moje nesrece i bola si ti i tvoji drugovi. Tako mi Allaha, ako bih imao svo zemljino blago dao bih a da se spasim Allahove kazne prije nego Ga sretnem."
Direktan link:
[Sahih Buhari, dio 5, knjiga 57, hadis 041]
Takodjer se prenosi da je Omer rekao:
"Zelio bih da sam bio ovca moje familije. Oni bi me hranilii i dobro tovili. Kada bi nam dosli prijatelji oni bi me zaklali i dio mene przili i napravili 'kadid'(mjeso isjeceno na tanke komade i suseno) od ostalog dijela. Onda bi me jeli i na kraju bi me ispraznili kroz crijeva Zelio bih radije da sam prosao kroz sve to nego da sam bio ljudsko stvorenje".
[Minhadj el-Sunnah od Ibn Tajmija, knjiga III, strana 131; Hilajat el-Avlija od Ibn Abi Nuejma, knjiga I, strana 52]
Abu Bekr je izrekao slicno gore navedenom. Pogledao je ka ptici na drvetu i rekao:
"O ptico! Blago tebi. Ti jedes voce, odmaras se na drvetu i nisi odgovorna nikome, niti iko moze da te kazni. Pozelim da sam trava pokraj puta i da me pojede kamila koja tim putem ide i na kraju da me isprazni kroz crijeva... Zelio bih da sam bio sve to nego ljudsko bice."
[Tarikh el-Tabari, str. 41; El-Rijad el-Nadira, knjiga I, str. 134, Kanz ulUmmal, srt.361; Minhadj el-Sunnah od ibn Tejmija, knjiga III, str. 120]
On je takodjer rekao:
"Zelio bih da me majka nije ni rodila Zelio bih da sam bio slamka u blatu"
[Tarikh el-Tabari, str. 40; El-Rijad el-Nadira, knjiga I, str. 134, Kanz ulUmmal, srt.361; Minhadj el-Sunnah od ibn Tejmija, knjiga III, str. 120]
Ali, pogledajmo u Allahovu knjigu i uporedimo ova navedena kazivanja sa Allahovim lijepim obecanjima svojim robovima:
"I neka se nicega ne boje i ni za cim nek ne tuguju Allahovi sticenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu samo Allaha bojali, za njih su dobre vijesti, na ovom i na onom svijetu - Allahove rijeci niko ne moze izmijeniti - to ce, zaista, veliki uspjeh biti". Kur'an 10:62-64
Allah takodje kaze: Onima koji govore: "Gospodar nas je Allah" pa poslije ostanu cvrsto pri tome, dolaze meleki govoreci:
"Ne bojte se i ne zalostite se i radujte se Dzennetu koji vam je obecan. Mi smo zastitnici vasi, u ovom i u onom svijetu. U njemu cete imati sve ono sto duse vase zele i sto god zatrazite dobicete; bicete pocasceni od Onoga koji prasta i koji je Milostiv". Kur'an 41:30-32
Kako su mogli pozeljeti da nisu ni bili ljudska stvorenja, bica koja je Allah pocastio i uzdigao iznad svega stvorenog? Cak i obicnom vjerniku, koji se drzi pravog puta za vrijeme zivota, dolaze meleci da mu kazu o njegovom mjestu u Dzennetu, da se ne plasi Allahove kazne i da ne bude tuzan za onim sto ostavlja u ovom zivotu.
Kako su onda mogli ti veliki ashabi, koji su bili najbolja stvorenja poslije poslanika Muhammeda (s) - kako smo bili uceni - pozeljeti da su bili izmet ili slamka ili dlaka, kada su im meleci davali lijepe vijesti o dzennetskim bascama koje su namijenjene nama, ljudima?
Kako su mogli pozeljeti da imaju sve zemljino blago da bi se iskupili od Allahove kazne prije nego Ga sretnu? Kada sam procitao o ovome odmah sam se sjetio sta Allah kaze u Svojoj Knjizi:
"Kada bi svaka dusa, koja je ucinila nepravdu, imala sve sto na zemlji postoji, ponudila bi to samo da se iskupi; i oni ce javno zazaliti kada vide kaznu (da se priblizava), a stvar ce biti pravedno presudjena i nece im se uciniti ni malo nepravde". Kur'an 10:54
I jos:
"A oni koji su nepravedni, kad bi imali svo zemljino blago, i jos toliko, sve bi dali na Sudnjem Danu samo da se iskupe; a Allah ce ih kazniti kaznom kakvu nisu ni slutili. Zlo koje su cinili pred oci ce im se iznijeti, dok ce ih snaci sve ono cemu su se izrugivali". Kur'an 39:47-48
Iskreno zelim da ovi Kur''anski ajeti nemaju nista sa velikim ashabima kao sto su bili Abu Bekr i Omer... Ali, cesto zastanem pri citanju da bih razmislio o njihovim postupcima prema poslaniku Muhammedu (s). Oni su odbili izvrsiti njegova naredjenja i suprotstavili su se njegovim zeljama, cak i u zadnjim trenucima su ga naljutili u toj mjeri da im je naredio da napuste sobu u kojoj je lezao.
Takodjer razmisljam o nizu dogadjaja odmah poslije Poslanikove smrti i boli i ponizenju koji su zadesili njegovu kcerku, Fatimu, za koju je rekao:
"Fatima je dio mene. Ko god nju ljuti, ljuti mene"
[Sahih Buhari, dio 5, knjiga 57, hadis 041]
Fatima je pitala Abu Bekra i Omera: "Pitam vas u ime Allaha, Uzvisenog, da li ste culi Allahovog Poslanika (s) da je rekao -
"Fatimino zadovoljstvo je moje zadovoljstvo, Fatimina ljutnja je moja ljutnja; Onaj ko voli moju kcerku Fatimu voli mene, onaj koji udovoljava Fatimi, udovoljava meni, onaj ko ljuti Fatimu, ljuti mene". Jesmo, culi smo to od Allahovog Poslanika (s) odgovorise. Onda cujte: Allah mi je svjedok i Njegovi meleci da ste me naljutili i da mi niste udovoljili. Kada se sretnem sa Poslanikom, zalicu mu se na vas."
[El-Imamah vel-Sijasah od Ibn Kutejba, knjiga I, str.20; Fadak u Istoriji od Muhammeda Bakira Sadra, str.92]
Za trenutak, ostavimo po strani ovaj tragicni dogadjaj. Ibn Kutejba, koji se smatra velikim suni alimom i koji je poznat po svojim radovima u oblasti tefsira (tumacenja Kur'ana), hadisa, lingvistike, gramatike i istorije, nije mogao tako lahko preci preko njega. Kada sam pokazao jednoj osobi sta je Ibn Kutejba pisao u knjizi "Istorija Halifa" o ovom dogadaju, odgovor je bio da je Ibn Kutejba postao shija.
Ovom vrstom propagande se sluzi neka nasa ulema kada je pritjerana uza zid i nema vise sta da kaze. Tako je i Tabari shija i Nisa'i, koji je napisao knjigu o osobinama imama Alije, je shija, i Taha Husejn, danasnji alim koji je napisao "El-Fitnah el-Kubra" i objavio druge cinjenice, je takoder shija!!! Ali, u stvari, ni jedan od njih nije bio shija. Kada neko od njih govori ili pise o shijama odmah je napadnut i vrijedjan sa svih strana s namjerom da se po svaku cijenu zastite ugledi ashaba.
Cinjenica je da se svako ko spomene kvalitete Alije ibn Abu Taliba i prizna greske koje su pocinili poznati ashabi, optuzuje da je postao shija. Ili, ako kaze u njihovom prisustvu kada spomene Poslanikovo ime "sallalahu 'alejhi ve Aalihi" (neka Allah blagoslovi njega i njegovu familiju) ili kaze "Alija, 'ajehi selam" (Allahov mir neka je njemu) onda je sigurno obiljezen kao shija. Jednom, vezano za ovo, raspravljao sam s jednim alimom.
- Sta mislite o Buhariju? - upitao sam.
- On je vodeci autoritet u oblasti hadisa i mi smatramo njegovu knjigu najtacnijom knjigom poslije Kur'ana o cemu se sva nasa ulema slaze. - odgovorio je.
- Buhari je bio shija, reako sam.
- Boze sacuvaj da je imam Buhari bio shija. - Zar vi ne kazete da je svako onaj ko kaze "Alija, alejhi selam (Allahov mir neka je njemu) shija"? Kada je odgovorio potvrdno pokazao sam mu, kao i onima koji su bili s njim, Buharijev Sahih i u njemu mnogo mjesta na kojima se pominje Alijino ime da stoji "alejhi selam" kao i iza imena Fatime i Husejna. Covjek nije znao vise sta da kaze.
[Vidi arapski Sahih Buhari, knjiga I, str.l27,130, knjiga II, str.126, 205]
Sada se vratimo dogadjaju koji spominje Ibn Kutejba gdje se opisuje kako su Abu Bekr i Omer ucinili nazao hazreti Fatimi. Nisam mogao sumnjati u njegovu istinitost, jer nisam mogao sumnjati u Buharijevu knjigu koju smatramo najtacnijom knjigom poslije Kur'ana.
Kako vjerujemo u cinjenice koje se tu nalaze ne mozemo optuziti shije sto ih koriste da nam dokazu svoje tvrdnje i odbrane svoja gledista. Buhari pishe u dijelu pod naslovom "Vrline rodbine Allahovog Poslanika" sljedece: "Allahov Poslanik (s) je rekao: "Fatima je dio mene i ko god nju ljuti, ljuti mene".
U drugom dijelu pod naslovom "Opsada Hajbera" pise:
"Kako Ajsa kaze, Fatima alejha selam (Allahov mir neka je njoj), Poslanikova kcerka, je poslala poruku Abu Bekru u kojoj je trazila svoj dio u nasljedstvu Allahovog Poslanika (s), ali joj je on odbio ista dati. Fatima je postala toliko ljuta da nije progovorila sa Abu Bekrom sve do svoje smrti."
Direktan link:
[Sahih Buhari, dio 5, knjiga 59, hadis 546]
Konacan rezultat o kome Buhari pise kratko, a Ibn Kutejba u nesto vise detalja, je bio ovaj: Allahov Poslanik (s) je bio ljut kada je Fatima bila ljuta i bio zadovoljan kada je Fatima bila zadovoljna; Fatima je umrla dok je bila ljuta na Abu Bekra. Ako je Buhari napisao: "ona je umrla ljuta na Abu Bekra i nije progovorila s njim do kraja zivota", krajnji rezultat postaje jasan.
Ako je "Fatima najbolja zena od svih zena" kako to Buhari pise u dijelu pod naslovom "Isti'dhan" i da je Fatima jedina zena iz ovog naroda koju je Allah cuvao i procistio, onda se njena ljutnja ne moze smatrati obicnom, jer njena ljutnja je Poslanikova ljutnja, a njegova ljutnja je Allahova ljutnja.
Vezano za ovo Abu Bekr je rekao:
"Neka me Allah, Uzviseni, sacuva od svoje ljutnje i Fatimine ljutnje". Onda je gorko plakao i rekao: "Ne trazim vasu zakletvu i razduzite me ove duznosti (halifata)".
[Tarik el-Hulefa, od Ibn Kutejba]
Mnogi istoricari i alimi se slazu sa cinjenicom da je Fatima, alejha selam, trazila od Abu Bekra svoja prava vezana za nasljedstvo, ali svaki put su njeni zahtjevi bili odbijeni. Zbog toga se naljutila na njega i ostala ljuta sve do svoje smrti. Ali nasa ulema brzo prelazi preko ovoga ne zeleci se baviti razlozima i ulaziti u pojedinosti s ciljem da zastite Abu Bekrov ugled.
U jednoj knjizi pisac navodi ovaj dogadjaj da bi na kraju zakljucio:
"Boze sacuvaj da je Fatima mogla traziti nesto sto joj ne pripada i Boze sacuvaj da je Abu Bekr mogao osporiti njeno pravo".
Pisac je mislio da ce na ovaj nacin rijesiti problem i razuvjeriti tragaoca za istinom. Cini se da pokusava reci nesto slicno ovome:
"Boze me sacuvaj da u Kur'anu moze biti ista do istine i Boze me sacuvaj da su Izrailovi sinovi mogli obozavati zlatno tele".
Okruzeni smo ulemom koja govori stvari koje ni sama ne razumije i koja vjeruje u nesto, ali u isto vrijeme i u nesto tome potpuno suprotno. Ovdje je stvar potpuno prosta:
Fatima je trazila svoje pravo (nasljedstvo koje joj je otac ostavio), dok je Abu Bekr odbio ispuniti njen zahtjev. Tako imamo: ili je Fatima lagala, Boze sacuvaj, ili je Abu Bekr bio nepravedan prema njoj.
Nema trece mogucnosti. Sada upitajmo nasu logiku o prvoj mogucnosti, tj. da je Fatima lagala imajuci na pameti rijeci njenog oca, poslanika Muhammeda (s): "Fatima je dio mene. Ko god povrijedi nju, vrijeda mene".
Samo nam se kazuje da osoba koja laze ne zasluzuje da tako nesto Allahov Poslanik kaze o njoj. Same Poslanikove rijeci govore o njenoj plemenitosti. Ajet o "cistoci" (Kur'an 33:33) je jos jedan dokaz za vrlost njenog karaktera, ajet koji je bio objavljen u njenu cast i cast njenog muza i dva sina - kako to Ajsa svjedoci.
Direktan link:
[Sahih Muslim, knjiga 31, hadis #5955]
I tako, za one sa razumom nista drugo ne preostaje nego da zakljuce da se Fatimi nanijela nepravda; da je optuzena da laze od onoga ko je bio spreman pustiti je da izgori ukoliko ostali ljudi iz njene kuce ne izadju i poloze zakletvu. [Tarikh el-Hulefa, knjiga I, str 20]
Zbog svega toga, Fatima, Allahov mir neka je njoj, nije dopustila Abu Bekru i Omeru da udju u njenu kucu. Cak i onda, kada im je hazreti Alija dopustio, odbila ih je pogledati okrecuci lice u stranu.
[Tarikh el-Hulefa, knjiga I, str 20]
I jos vise, prije nego je umrla trazila je da bude ukopana tajno i po noci, tako da niko od onih koji su joj nanijeli nepravdu ne bude prisutan. [Sahih Buhari, dio 5, knjiga 59, hadis 546] Ovom prilikom zelim da upitam nashu ulemu zasto sute o ovim cinjenicama i zasto ne zele da se njima bave ili cak samo da ih pomenu. Daju nam utisak da su ashabi bezgrijesni kao meleci.
Kada ih pitas zasto je halifa Muslimana, Osman (treci halifa), ubijen oni ce reci: "To su uradili Egipcani, koji nisu bili vjernici" i zavrsiti o tome jednom jedinom recenicom. Kada sam imao priliku da vise istrazim o tome, nasao sam da sami ashabi stoje iza Osmanovog ubistva.
Predvodila ih je Ajsa,javno pozivajuci za njegovu smrt govoreci:
"Ubijte tog Nathal-a (staru budalu), jer je prestao da vjeruje.
[Tarikh el-Tabari,knjiga I, str 407; Tarikh Ibn el-Athir, knjiga III, str. 206; Lisan el-Arab, knjiga XIV, str.193; Tadj el-Arus, knjiga VIII, str.141; El-Ikd el-Ferid, knjiga IV, str. 290]
Takodje se zna da su Talha, Zubejr, Muhamed ibn Abu Bekr i ostali poznati ashabi opkolili njegovu kucu lisavajuci ga hrane i vode da bi ga prinudili da napusti poziciju halife.
I jos vise, istoricari nam kazuju da nisu dopustili da njegovo tijelo bude ukopano u muslimanskom haremu tako da je na kraju ukopan u "Hashsh Kavkab"-u, bez gusula (pranja) i kefina (tkanine za pokrov).
O Boze !
Hvaljen Ti si. Kako mogu reci da je nepravedno ubijen i da ga nisu ubili Muslimani? Ovo je jos jedan slucaj slican onome hazreti Fatime i Abu Bekra:ili je Osman bio nepravedno ubijen, pa cemo osuditi one ashabe koji su u to bili umijesani (koji su ubili halifu Muslimana, ponizavali ga dok je bio ziv i bacali kamenje na njegovu dzenazu);ili su ga ashabi ubili zbog njegovih djela koja su se suprotstavljala islamu, kako nam to i kazu istorijski izvori. Tu nema trece mogucnosti, osim ako ne zazmirimo i kazemo "Ubili su ga Egipcani, koji nisu bili vjernici".
Iz obje mogucnosti proizilazi da nije istina ono sto je uopsteno prihvaceno, tj. da su svi ashabi bili dobri i pravedni, jer, ili je Osman bio nepravedan ili su to bile njegove ubice. Kako su svi oni bili Poslanikovi ashabi, dolazimo do zakljucka da su neki od njih bili pravedni i posteni, a neki nepravedni i nasilnici, kako to i tvrde sljedbenici ucenja EhlulBejta.
Takodjer, mozemo sebi postaviti nekoliko pitanja vezanih za Dzemel bitku, u cijem izazivanju je Ummul el-Mu'minin Ajsa, igrala vaznu ulogu. Kako je mogla napustiti kucu kad joj je Allah naredio da ostane u njoj rijecima:
"I ostanite u svojim kucama, i ukrase svoje, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte". Kur'an El-Ahzab 33
Takodjer bi se mogli upitati kako je Ajsa sebi dozvolila da podigne vojsku protiv halife Muslimana, Alije ibn Abu Taliba? Kao obicno, odgovor nase uleme je prost: "Ajsa nije bila u dobrom odnosu sa hazreti Alijom, jer je savjetovao Poslaniku da je razvede u dogadaju koji je poznat pod imenom "El-Ifk".
Pokusavaju nas uvjeriti da je ovaj Alijin savjet bio dovoljan razlog za nju da krene protiv Allahove naredbe i naredbe njenog muza, Allahovog Poslanika (s). Jahala je kamilu, sto joj je opet Poslanik zabranio predskazujuci joj o lavezu pasa kada bude prolazila pokraj mjesta zvanog elHavab.
[El-Imama vel-Sijasa]
Putovala je dugo, od Medine do Meke, pa onda do Basre, da bi izazvala ubijanje nevinih ljudi i napokon pocela rat protiv Vodje vjernika i onih ashaba koji su ga podrzavali, prouzrokujuci tako smrti hiljade muslimana.
[El-Tabari, Ibn el-Athit i drugi istoricari koji su pisali o dogadjajima iz 36. p.Hidzre]
Sve je to cinila samo zato sto je Alija rekao Poslaniku da je razvede!?
Ali, Poslanik je nije razveo, pa zasto sva ta mrznja protiv njega?
Istorija biljezi nekoliko primjera njenih verbalnih napada i ispoljavanja mrznje prema hazreti Aliji za koje je tesko naci objasnjenja. Navescemo samo nekoliko. Kada se vracala iz Meke do nje dodje vijest da je Osman bio ubijen. Cuvsi to na licu joj se ukazase znakovi radosti.
Ali kada joj je, takodjer, bilo receno da su Muslimani izabrali Aliju za halifu, odjednom je postala bijesna i rekla:
"Zelim da se nebo srusi prije nego Alija ibn Abu Talib preuzme halifat". Onda je naredila da se vrate nazad da bi pocela rat protiv Alije cije ime nije podnosila da cuje. Zar Ajsa nije cula rijeci poslanika Muhammeda (s) kada je rekao: "Voliti Aliju je vjerovanje, dok je mrziti ga dvolicnost"
[Sahih Muslim, knjiga 31, hadis #5955]
To je bilo u toj mjeri da su pojedini ashabi govorili: "Prepoznavali smo dvolicnjake i hipokrite po njihovoj mrznji prema Aliji". Zar Ajsa nije cula Poslanikove rijeci "Ko god prihvata mene kao vodju, onda je i Alija njegov vodja". Nema sumnje da je cula, ali joj se nisu ni malo dopadale. Ona nije mogla podnijeti da cuje njegovo ime, a kada je do nje dosla vijest o njegovoj smrti ucinila je sedzdu u znak zahvalnosti Allahu.
[El-Tabari, Ibn el-Athir, i drugi istoricari koji su pisali o dogadjajima u 40. p.Hidzre]
Nije mi namjera da ovdje pisem o zivotu Umul Mu'minin, Ajse, nego samo zelim pokazati kako su se poneki od vaznih ashaba okrenuli protiv islamskih principa i prekrsili naredjenja poslanika Muhammeda (s) Jos cu navesti samo jedan dogadjaj koji se desio Ajsi za vrijeme tog nesrecnog rata, a oko kojeg se slazu svi istoricari. Kada je prolazila pokraj jezera u kraju pod imenom el-Havab, cula je lavez pasa.
Odjednom se sjetila rijeci poslanika Muhammeda (s) koji ju je upozorio da ce cuti lavez kada bude prolazila kroz ovaj kraj kada bude kretala u rat naredivsi joj da ostane u kuci i ne krsi Allahovu komandu. Pocela je plakati i histericno govoriti: "Vracamo se nazad!...Vracamo se nazad..."! Tada su Talha i Zubejr, takodjer poznati ashabi, doveli pedeset ljudi koje su bili potkupili da kazu i uvjere Ajshu da se mjesto ne zove el-Havah.
Poslije toga je nastavila putovanje i stigla u Basru. Mnogi istoricari vjeruju da su tih pedeset ljudi bili prvi koji su lazno svjedocili u istoriji islama.
[El-Tabari; Ibn Athir; el-Madejni i drugi istoricari koji su pisali o dogadjajima iz 36 p.Hidzre]
O Muslimani! O vi koji imate prosvijetljeno srce... pomozite nam u rjesavanju ovog problema! Da li su to zaista bili posteni i cestiti ashabi, kako smo uceni da vjerujemo? Da li su to zaista bili najbolji ljudi poslije Allahovog Poslanika (s) kako to i danas neki tvrde?
Kako su mogli lazno svjedociti kada je poslanik Muhammed (s) to smatrao jednim od najvecih grijeha cija kazna je Dzehennem. Isto pitanje se namece: ko je bio u pravu, a ko ne? Da li Alija i oni koji su ga podrzavali, ili Ajsa, Talha i Zubejr i njihovi sljedbenici.
Nema trece mogucnosti. Ja ni malo ne sumnjam da bi svaki posten istrazivac stao na Alijinu stranu i osudio Ajsu i njene pristalice zbog izazivanja tog nesretnog rata, koji je unistio mnoge muslimanske zivote i ostavio oziljak koji se i danas vidi. Zbog daljeg pojasnjenja i zbog vlastitog zadovoljstva, spomenucu ovdje ono sto Buhari nije mogao a da ne napise o dogadajima vezanim za ovaj rat.
Kada su Talha, Zubejr i Ajsa kretali ka Basri, hazreti Alija je poslao Amara ibn Jasira i Hasana ibn Alija u Kufu. Po svome dolasku su otisli u gradsku dzamiju gdje su se obratili Muslimanima. Amar je rekao:
"Ajsa je otisla u Basru... i Allaha mi, ona je Poslanikova zena u ovom zivotu i u onom poslije, ali znajte da vas Allah, Uzviseni, ovim ispituje da vidi koga cete poslusati: Njega ili nju.
direktan link:
[Sahih Buhari, dio 5, knjiga 57, hadis 116]
Takodjer, Buhari pise u svojoj knjizi u dijelu gdje govori o dogadjajima u kucama Poslanikovih zena i ovo:
"Jednom je poslanik Muhammed (s) drzao hutbu (govor), da bi na kraju pokazao rukom ka kuci u kojoj je zivjela Ajsa i rekao:
Tamo je nevolja... tamo je nevolja... tamo je nevolja, tamo je mjesto odakle ce se pojaviti sejtanovi rogovi.
[Sahih Buhari, dio 5, knjiga 57, hadis 116]
Na mnogo mjesta Buhari pise cudne stvari o Ajsi, npr. O njenom losem ponasanju prema poslaniku Muhammedu u toj mjeri da ju je otac trebao tuci dok ne bi pocela krvariti; onda, o njenim stalnim zahtjevima i zalbama Poslaniku (s) sve dok joj Allah nije zaprijetio... i mnogi drugi dogadjaji za koje ovdje nemamo prostora. Poslije svega toga se pitam zbog cega je Ajsa zasluzila toliko postovanje od strane nas, sunnija?
Da li samo zbog toga sto je bila Poslanikova zena? Ali, on je imao i drugih zena, neke od njih bolje od Ajse, kako je on to sam rekao. [Sahih Tirmizi. El-Istiab i El-Isabah (Biografija Shafije)] Ili, mozda, sto je bila Abu Bekrova kcerka!? Ili, mozda, sto je odigrala vaznu ulogu u nijekanju Poslanikove oporuke za hazreti Aliju kao nasljednika i vodju Muslimana?
Kada je do nje dosao glas da je Poslanik odredio Aliju kao halifu, zna se da je rekla: "Ko kaze to? Ja sam bila s Poslanikom (s) cija je glava bila u mome krilu. Kada mi je rekao da mu donesem lavor s vodom, podigla sam se i on je u medjuvremenu umro. Kako je mogao odrediti njega (Aliju) za nasljednika"?
[Sahih Buhari, dio 5, knjiga 59, hadis 736]
Ili je to zbog toga sto je vodila rat protiv Alije i njegovih sinova i cak sprijecila dzenazu Poslanikovog unuka, Hasana, da prodje ka mjestu gdje je Poslanik bio ukopan, rekavsi: "Ne dopustam nikome koga ja ne volim da udje u ovo mjesto". Zaboravila je, ili mozda ignorisala Poslanikove rijeci o Hasanu i njegovom bratu Husejnu:
"Alllah voli one koji vole njih i Allah mrzi one koji mrze njih"
Ili, kada je rekao:
"Objavljujem rat onima koji se bore protiv vas i mir onima koji vama nude mir"
Postoji toliko slicnih hadisa poslanika Muhammeda (s) da ne mozemo a da ne zakljucimo da su mu ova dva unuka bila toliko draga i voljena. Ona je cula mnogo vise kazivanja u Alijinu cast, ali je uprkos Poslanikovom upozorenju bila spremna da se bori protiv njega i uvjeri druge da se bore zajedno s njom negirajuci njegove vrline.
Zbog svega toga, Umajjadi (vladajuca partija) su je voljeli i dali joj visok polozaj medju islamskim licnostima, ispunili knjige njenim vrlinama i ucinili je velikim autoritetom islama, jer kako tvrde, kod nje je bilo "pola vjere islama". Drugu polovinu su pripisali Abu Hurejri, koji im je govorio ono "sto su zeljeli cuti". Zbog toga su mu dodijelili razlicite casti: postavili ga gradonacelnikom Medine, dali mu el-Akik palatu i dodijelili mu titulu "Ravijat elIslam"(prenosilac islama).
On je olaksao Umajjadima da stvore jedan potpuno novi islam u koji su stavili sta god su zeljeli i koji je Kur'anom i Poslanikovim hadisom podrzavao njihove interese i vladavinu. Neminovno, takvoj vjeri je nedostajala ozbiljnost, jer je postala puna suprotnosti i mitova pomocu kojih je vecina cinjenica bivana sakrivena ili iskrivljena.
Oni su prisiljavali ljude da vjeruju u te lazi i izmisljotine, tako da je Allahova vjera postala obicna sala, gdje se niko nije vise bojao Allaha kao sto se bojao Muavije. Kada pitamo neke od nasih alima o Muavijinom ratu protiv hazreti Alije, ratu koji je podijelio Muslimana na sunnije i shije i ostavio oziljak koji je vidljiv do danasnjih dana, oni ovako odgovaraju: "Alija i Muavija su obojica primjerni ashabi, koji su tumacili islam na svoje nacine.
U svakom slucaju, Alija je bio u pravu i zbog toga zasluzuje dvije nagrade. Muavija je grijesio, pa zbog toga njemu pripada jedna nagrada. Nije nase pravo da ih osudjujemo ili podrzavamo, jer Allah Uzviseni, kaze:
"Taj narod je bio i nestao; njega ceka ono sto je zasluzio i vas ce cekati ono sto cete zasluziti, i vi necete biti pitani za ono sto su oni radili".Kur'an 2:134
Na zalost, ovako izgledaju nasi odgovori, koje ni razum, ni vjera, niti zaista, ni jedan zakon ne bi bio spreman prihvatiti. O Boze! Ne mogu me optuziti da prazno pricam niti da zelim ikome zlo. Molim te da me zastitis od sejtanovog uticaja. Kako se moze zdrava pamet sloziti da je Muavija radio po islamu i jos mu pripada nagrada, kada je vodio rat protiv Imama Muslimana prouzrokujuci smrti hiljade neduznih vjernika, plus ostale zlocine koje je pocinio?
On je bio poznat medju istoricarima kao onaj koji se rjesavao svojih protivnika otrovanim medom i koji je govorio: "Allah ima vojnike stvorene od meda". Kako mogu reci za njega da se drzao islama kada je bio vodja one strane koja je bila nepravedna i koja je gazila po islamskim principima?
Dobro je poznato da je poslanik Muhammed (s) rekao:
"Zao mi je za Amara... On ce biti ubijen od strane zle grupe".
A, zna se da je Amar bio ubijen od Muavije i njegovih pristalica. Kako za njega mogu reci da je stitio islam kada je ubio Hidzra ibn Adija i njegove druggove i zakopao ih u sirijskoj pustinji?
A, zasto?
Zato sto su odbili da javno psuju i proklinju Aliju ibn Abu Taliba. Kako za njega mogu reci da je bio pravedan sahaba kada je otrovom ubio Hasana, Poslanikovog unuka? Kako za njega mogu reci da je bio u pravu kada je prisilio Muslimane da ga priznaju za halifu i prihvate njegovog korumpiranog i iskvarenog sina, Jezida, kao nasljednika i na taj nacin prominio sura sistem u jedan nasljedni?
[Procitati: El-Khalifat vel-Mulk od Mavdudija i Jevm el-Islam od Ahmeda Amina]
Kako ga mogu smatrati za onoga ko je nastojao promovisati islam i jos ga nagraditi, kada je prisiljavao Muslimane da izazivaju Allahov lanet (proklestvo) na Aliju i EhlulBejt (Poslanikovu familiju) i ubijao one ashabe koji su to odbijali, tako cineci proklinjanje tradicijom u svim lokalnim dzamijama za vise od sesdeset godina. Veliki je Allah! Nema snage niti moci osim Njega, Uzvisenog i Velikog! Opet dolazimo do onog pitanja: ko je bio u pravu, a ko ne?
Da li Alija i oni koji su ga podrzavali, ili Muavija i njegove pristalice? A, da li se zna da je poslanik Muhammed (s) sve objasnio!? Pretpostavka o ispravnosti svih ashaba nema mjesta, jer prosto, logika je ne prihvata. Postoje mnogi slicni primjeri iz istorije i ako bismo zeljeli da proucimo u detalje svaki od njih, morali bismo da napisemo tomove i tomove knjiga.
Ovom prilikom sam zelio biti kratak, pa sam zato odabrao samo nekoliko.Hvala Allahu, to je bilo dovoljno da pobijem sve tvrdnje onih ljudi oko mene koji su mi uspjeli zavrtiti pamet odredjeno vrijeme i sprijeciti da analiticki posmatram Poslanikove hadise i istorijske dogadaje, koristeci razum i zdravu logiku, kako nas to Kur'an i Poslanikov sunnet uce da cinimo.
Zbog toga, ustacu protiv sebe i osloboditi se prasine predrasuda kojom su me prekrili. Oslobodicu se okova i lanaca kojima sam bio vezan vise od dvadeset godina i reci: "Zelim da moj narod zna da mi je Allah dodijelio oprost i uvrstio me medju plemenite i postovane ljude. Zelim da je moj narod u stanju da otkrije svijet o kome nije nista znao, ali mu se i pored toga suprotstavljao."
Nema komentara:
Objavi komentar