Ukratko, dogadjaj ide ovako:U sestoj godini poslije Hidzre, Allahov Poslanik sa hiljadu i cetiri stotine ashaba krece ka Meki da obavi umru. Zaustavljaju se u Zil-Halifi, gdje Poslanik (s) naredjuje ashabima da odloze oruzje i obuku ihram (bijelu odjecu koja se nosi za vrijeme hadza i umre).
Onda salju hediju (ponudu) da bi obavijestili Kurejse da dolaze kao posjetioci, a ne kao ratnici. Ali, Kurejsi, plaseci se za ugled medju Arapima i ne zeleci da dopuste Muhammedu slobodan ulazak u Meku, salju delegaciju pod vodjstvom Suhejla ibn Amra da kaze Muslimanima da se vrate nazad i da tek sljedece godine mogu doci i tri dana boraviti u Mekki. Postavili su nekoliko uslova koji su bili na stetu Muslimana, ali koje Allahov Poslanik prihvata, jer su okolnosti tako zahtjevale i zato sto mu je tako bilo objavljeno od Allaha, Uzvisenog i Mocnog.
Ovo se nije svidjalo nekolicini ashaba, medju kojima je bio i Omer ibn Hatab, koji su se Poslaniku ostro suprostavili. Omer mu je dosao i rekao: "Zar nisi Allahov Poslanik"? - Jesam, ja sam Allahov Poslanik. - Zar nismo mi u pravu, a oni ti koji su nepravedni? - Tacno tako - Poslanik (s) odgovara. - Pa zasto onda ponizavamo nasu vjeru? - Ja sam Allahov Poslanik i nikad ne bih odbio da poslusam Njegova naredjenja. On je moj oslonac.
Omer je ponovo upitao: "Zar nam nisi rekao da cemo doci u Mekku i posjetiti Allahovu kucu?" - Jesam, a da li sam rekao da cemo to uciniti ove godine? - Nisi. - Onda cemo doci i posjetiti (Allahovu kucu). Kasnije je Omer otisao do Abu Bekra i upitao: "Abu Bekre, da li je on stvarno Allahov Poslanik"?
Kada mu je odgovorio potvrdno Omer ga je pitao ista pitanja kao i Poslanika.Abu Bekr mu je dao iste odgovore i jos dodao: "Omere, on je Allahov Poslanik i nikad Ga ne bi odbio poslusati.
Allah je njegov oslonac i zato se osloni na njega." Kada je Poslanik potpisao ugovor, rekao je ashabima "Idite, zakoljite kurbane i obrijte glave!" I, tako mi Allaha, ni jedan od njih se nije podigao i ako je Poslanik ponovio naredjenje tri puta.
Kada je vidio da niko ne slusa, otisao je do satora ne govoreci niskim. Poslije je izasao napolje, zaklao mladu kamilu vlastitim rukama i zatrazio od brijaca da mu obrije glavu. Tek kada su sve to vidjeli, ashabi su otisli, zaklali kurbane i obrijali jedan drugom glave, na taj nacin da je izgledalo da ce se medusobno poubijati. [Sahih Buhari, dio 3, knjiga 50, hadis 891 - 7 pasus]
Ovo je bio ukratko opisan dogadjaj vezan za potpisivanje Hudejbijskog ugovora oko cijih se detalja podjednako slazu i sunnije i shije. On je prenesen od strane mnogih istoricara i pisaca Poslanikove biografije kao sto su Tabari, Ibn el-Athir, Ibn Saad, Buhari i Muslim.
Zaustavio sam se za trenutak. Nisam mogao citati ovakvu vrstu materijala ravnodusno i ne biti iznenadjen ponasanjem tih ashaba. Da li moze i jedan razuman covjek prihvatiti tvrdnje kako su ashabi, neka ih Allah sve blagoslovi, uvijek slusali i izvrsavali naredjenja Allahovog Poslanika (s) bez pogovora!?
Zar ovakvi dogadjaji ne razotkrivaju njihove lazi i osujecuju njihove namjere!? Da li moze i jedan razuman covjek reci da je takvo ponasanje prema Poslaniku prihvatljivo ili cak stvar koja nije vrijedna pominjanja!!!? Allah Svemogici kaze: "I tako Mi Gospodara tvoga oni nece biti smatrani vjernicima sve dok za svog sudiju u medjusobnim sporovima tebe ne prihvate i da, onda zbog presude tvoje u srcima svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se potpuno ne pokore". Kur'an 4:65
Da li se to Omer ibn Hatab pokoravao i sa lahkocom prihvatao Poslanikove odluke i naredjenja, ili ih je teskom mukom prihvatao i izvrsavao? Narocito kada je pitao: "Da li ste vi Allahov Poslanik? Zar nam niste rekli..."? itd. I onda, da li se pomirio i prihvatio odgovore koje mu je dao Poslanik? Nije, nego je otisao do Abu Bekra da pita isto.
Da li je bio uvjeren poslije Abu Bekrovih odgovora i savjeta? Meni licno nije bilo jasno, jer, zasto bi pokajnickim glasom na samrtnoj postelji rekao: "Jer, toliko stvari sam pocinio..." Samo Allah i Njegov Poslanik znaju sta je Omer sve uradio. Nisam znao ni za razloge zbog kojih su i ostali ashabi bili neodlucni kada im je bilo receno: "Idite, zakoljite kurbane i obrijte glave"! Niko nije poslusao Poslanikovu naredbu, koja je bila ponovljena cak tri puta. Subhanallah! (Slavljen je Allah!)
Nisam mogao vjerovati u ovo. Da li su se ashabi zaista tako ponasali prema Poslaniku? Da je dogadjaj bio prenesen samo od shija, mogao sam ga smatrati kao laz koja je usmjerena protiv postovanih ashaba. Ali, dogadjaj je toliko poznat da gotovo svi vazniji suni istoricari obavjestavaju o njemu. Kako sam odlucio da prihvatim sve ono oko cega su se slagale obje strane, ostao sam bez izbora i zbunjen. Sta sam mogao reci?
Kakvo izvinjenje sam mogao pronaci za ove ashabe, koji su proveli vise od dvadeset godina sa Allahovim Poslanikom, svjedocili njegove mudzize (cuda) i svjetlost poslanstva? I jos dalje, Kur'an ih je svakodnevno uci o ponasanju u prisustvu Allahovog Poslanika; cak je i nacin razgovora s njim bio naglasen u toj mjeri da im je Allah prijetio ponistenjem dobrih dijela ako bi povisili svoj glas iznad njegovog.
Nema komentara:
Objavi komentar