Putovali smo iz Damaska u Bagdad u autobusu Nadzaf internacionalne kompanije pri temperaturi od 40 stepeni. Njegova kuca se nalazila u Dzamilah cetvrti u dijelu grada zvanom Ummal. Prvo smo odlucili da se odmorimo u prostoriji koja je bila opremljena ventilatorima. Dao mi je da obucem kosulju zvanu "disdasa" u kojoj sam se veoma udobno osjecao.
Takodjer, hrana i voce su bili doneseni za mene.Nakon toga clanovi njegove familije pocese dolaziti da me pozdrave i upoznaju se samnom. Ne mogu a da ne spomenem postovanje prema meni koje sam osjecao iz njihovih ponasanja i rijeci.
Njegov otac me je pozdravio i zagrlio kao da me je oduvijek znao. Prijateljeva majka, koja je stajala na vratima obucena u dugu crnu haljinu, me je takodjer pozdravila i izrazila dobrodoslicu.
Prijatelj mi se izvinio u njeno ime sto nije mogla da se rukuje samnom, jer to nije dozvoljeno. Dirnulo me je njihovo ponasanje tako da sam morao priznati u sebi: cini mi se da su ovi ljudi, koje optuzujemo da su napustili vjeru, veci vjernici od nas.
Za vrijeme zajednickog putovanja licno sam bio svjedok plemenitog ponasanja svoga prijatelja, njegove obazrivosti i velikodusnosti. Takodjer sam primjetio njegovu skromnost i poboznost kao kod nikog od svih onih koje sam imao priliku da sretnem.
Ovdje se nisam osjecao kao stranac, nego naprotiv, osjecao sam se kao u vlastitoj kuci. Kada se spustila noc otisli smo u potkrovlje gdje su kreveti bili pripremljeni za nas. Nisam mogao zaspati tako lahko, jer sam bio ispunjen velikim uzbudjenjem: Zar sam stvarno bio u Bagdadu, mjestu boravka velikog Abdulkadira Dzilanija?
Prijatelj se samo blago smijesio kada sam mu pricao sta ljudi u Tunisu misle o Abdulkadiru Dzilaniju. Poceo sam da mu pricam o cudima koja mu se pripisuju i mjestima koja su nazvana po njegovom imenu.
Rekao sam mu da je on "centar kruga" i da je on najveci od svih sufija kao sto je Muhammed Allahov Poslanik (s) najveci od svih poslanika. Pokusavao sam ga uvjeriti da sejh Abdulkadir posjecuje svoje sljedbenike, njeguje ih kad su bolesni i tjesio kada su potisteni.
Mozda sam na trenutak zaboravljao ucenje wehabija, koje kaze da je sve to obicni sirk (pripisivanje bozanskih svojstava drugim osobama ili predmetima). Kada sam primijetio nedostatak odusevljenja na njegovom licu, poceo sam da se pitam da li je i sve to sto sam rekao tacno.
Onda sam ga upitao za mishljenje. Prijatelj se nasmijao i rekao: -Veceras se dobro naspavajte i odmorite, pa cemo sutra, ako Bog da, otici da posjetimo kabur sejha Abdulkadira. Bio sam odusevljen tom vijescu i pozelio da je vec svanulo.
Zbog premorenosti sam pao u duboki san iz kojeg sam se probudio tek kada mi je sunceva svjetlost pala po licu propustivsi jutarnji namaz. Prijatelj mi je rekao da me je pokusavao probuditi nekoliko puta, ali bez uspjeha, pa me je pustio da se odmaram.
Nema komentara:
Objavi komentar