Ukratko, dogadjaj ide ovako: Dva dana prije smrti poslanik Muhammed (s) je organizovao armiju za pohod protiv Rimljana. Za komandanta je odredio osamnaestogodisnjeg Usamu ibn Zejda ibn Harisa i naredio svojim najblizim ashabima da se prikljuce ovoj armiji.
Medju njima su bili ansari i muhadziri kao sto su Abu Bekr, Omer, Abu Ubejdah i drugi dobro poznati ashabi. Neki od njih su kritikovali Poslanika (s) zbog postavljanja tako mladog covjeka za komandanta. Takodjer i prije, kada je Usamov otac Zejd bio odredjen za komandanta, poslaniku je bilo prigovarano.
Prigovori zbog Usame su bili toliko ucestali da je Poslanik ljut ustao iz bolesnickog kreveta, sa visokom temperaturom i zamotanom glavom i uz pomoc dva covjeka koji su ga pridrzavali tako da je jedva dodirivao zemlju vlastitim nogama. Popeo se na mimber i obratio se Muslimanima, rijecima:
"O ljudi! Obavijesten sam da neki od vas odbijaju Usamu kao i onda kada sam postavio njegovog oca na isto mjesto. Allaha mi, njegov otac je bio sposoban komandant i on je, takodjer, jednako sposoban";
[Sahih Buhari, dio 5, knjiga 59, hadis 745]
Onda ih je pozvao da krenu na put bez daljeg cekanja ponavljajuci:
"Neka Usamov pohod krene odmah i bez odlaganja! Poshaljite Usamov pohod sada! Neka Usamova armija odmah krene naprijed"!
[El Tabakat od Ibn Sa`ada, Knjiga II, str 190; Tarikh Ibn Athir, Knjiga II, str 317; El-Sirah el-Halabijah, Knjiga III, str 207; Tarikh el-Tabari, Knjiga III, str 226.]
Ashabi su se nevoljno pokretali, da bi napokon, citava armija zastala na elDzurfu, ne micuci se dalje. Dogadjaji kao ovaj su me natjerali da se upitam: Sta je to uzrokovalo ovakvu drskost prema Allahu i Njegovom Poslaniku? Zasto sva ova neposlusnost prema naredjenjima poslanika Muhammeda (s) koji je bio toliko brizan i ljubazan prema svim vjernicima?
Nisam mogao pronaci ni jedno prihvatljivo objasnjenje za tu neposlusnost i drskost, niti je to mogao iko drugi. Kao i obicno, kada sam citao o ovakvim dogadjajima koji su dirali u karaktere ashaba, pokusavao sam ne obracati paznju ili ih poreci. Ali, kako je to bilo moguce kada se svi istoricari i ulema, sunni i shije, slazu o njihovoj istinitosti!??
Obecao sam Allahu da cu biti fer i da nikad necu davati prednost licnom uvjerenju, nego cu uzimati istinu kao mjerilo. Ovdje mi je istina bila toliko gorka, ali sam se ipak odlucio drzati Poslanikovih rijeci "Recite istinu pa makar to bilo i protiv vas; uvijek recite istinu, pa bila ona i gorka..."
U ovom slucaju istina je bila da su ashabi, koji su prigovarali postavljanje Usame, odbili poslusati naredjenja koja su bila potpuno jasna i oko kojih se nije moglo puno raspravljati. Za ovo nije bilo ama nikakvog opravdanja, mada neki pokusavaju pronaci providne razloge da bi zastitili ugled ashaba. Ali, slobodoumna i razumna osoba nikad ne bi prihvatila takva providna opravdanja.
Za sebe sam bio siguran da nisam od onih koji ne razumiju ono sto procitaju niti od onih koji su zaslijepljeni predrasudama u toj mjeri da nisu u stanju razlikovati izmedju obaveznih stvari u islamu, koje se moraju izvrsiti i onih zabranjenih, koje se moraju izbjeci. Dugo sam razmisljao pokusavajuci da pronadjem opravdanje za te ljude, ali bez uspjeha.
Citao sam objasnjenja koja su davali sunnije gdje kazu da su ti ashabi bili starjesine Kurejsa i medu prvim slijedbenicima islama, dok je Usama bio mladic koji nije ucestvovao u vaznim bitkama kao sto su Badr, Uhud i Hunejn. Dalje, Usama je imao samo osamnaest godina kada je bio postavljen za komandanta citave armije. Kako navode, ljudska priroda ne prihvata da stariji ljudi budu vodjeni mladjim, pa su zbog toga ashabi prigovorili Poslaniku (s) u zelji da odredi nekog starijeg i postovanijeg ashaba.
To je opravdanje koje u islamu nema ni trunka vrijednosti, jer bilo koji musliman koji cita Kur'an i razumije njegova znacenja mora odbiti takvo pravdanje, jer Allah, Mocni, kaze:
"Sta god vam poslanik dopusta, to prihvatite, a sta god vam zabranjuje, toga se suzdrzite". Kur'an 59:7
"Kad Allah i Poslanik Njegov nesto odrede, onda ni vjernik a niti vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe. A ko Allaha i Njegovog Poslanika ne poslusa, taj je sigurno sa pravog puta skrenuo". Kur'an 33:36
Pa, kakvu vrstu opravdanja moze prihvatiti jedna razumna osoba poslije citanja ovog jasnog teksta!? Sta sam mogao reci o ljudima koji su naljutili Allahovog Poslanika znajuci da je Poslanikova ljutnja bila Allahova ljutnja!? Oni su bili ti koji su ga optuzivali da govori "besmislice" i oni su bili ti koji su izazvali galamu i buku u njegovom prisustvu, u toj mjeri da im je naredio da napuste prostoriju.
To im nije bilo dosta i umjesto da se vrate na pravi put, zatraze Allahov oprost i izvine se Njegovom Poslaniku, kako im je bilo receno u Kur'anu, oni su nastavili da mu protivrjece. Nisu ga postovali ni dva dana kasnije, nego su mu prigovorili zbog postavljnja Usame na celo armije.
Prisilili su ga da izadje napolje u tom uzasnom stanju, kako to istoricari opisuju, kada su dva covjeka trebala da ga pridrzavaju, gotovo nose, do mimbera. Tu je trebao da se zakune Allahom da je Usama bio sposoban za komandanta i podsjeti ih da su bili i protiv postavljanja njegovog oca.
Ovo pokazuje da su mu se i ranije suprotstavljali i da nisu bili spremni poslusati naredjenja i prihvatiti presudu, nego su mu radije prigovarali, mada im je to Allah zabranio. Ono sto nas uvjerava da su se otvoreno suprotstavljali je cinjenica da su se, uprkos sto je Poslanik vlastitim rukama postavio i predao zastavu na celo vojske i naredio da odmah krenu, sporo su se i nevoljko pokretali i nisu krenuli na pohod sve do njegove smrti.
Poslanik Muhammed (s) je umro zalostan zbog svog nesretnog naroda za kojeg se plasio da ce se vratiti nazad u nevjerovanje i zavrsiti u Dzehennemu. Bio sam iznanedjen ponasanjem ashaba koji su naljutili Poslanika toga cetvrtka i optuzili ga da govori "besmislice" i rekli mu "dovoljno nam je sto imamo Allahovu Knjigu", kada sam Kur'an kaze:
"Reci (O Muhammede!) ako volite Allaha, onda me slijedite i Allah ce vas voljeti". Kur'an 3:31
Kao da su vise znali o Kur'anu od onoga kome je bio objavljivan. Samo dva dana poslije tog cetvrtka su ga jos vise naljutili prigovarajuci mu za postavljanje Usame na celo armije i ne slusajuci njegovo naredjenje. Za vrijeme prve nesrece je bio prikovan za krevet, ali za vrijeme ove druge je bio prinudjen da izadje napolje, sa visokom temperaturom i zavijenom glavom, podpomognut dvojicom ljudi, da bi se obratio Muslimanima.
Poceo je govor spominjuci Allaha da bi ih uvjerio da zna sta govori i onda ih obavijestio o onome sto je znao o njihovom ranijem protivljenju. Tu ih je podsjetio na dogadjaj prije cetiri godine, kada je bio kritikovan vezano za Usamovog oca. Poslije svega toga, da li su stvarno mislili da je govorio "besmislice" ili da ga je bolest savladala u toj mjeri da nije znao sta govori??
Hvaljen i Slavljen neka Si, moj Boze, kako su se smjeli suprotstaviti Tvome Poslaniku? Prigovorili su mu kada je potpisao Hudejbijski ugovor i nisu poslusali kada im je rekao da zakolju kurbane i obriju glave, cak kad je to ponovio tri puta; i onda ponovo, kada su ga povukli za kosulju sprjecavajuci ga da klanja za Ahdulaha ibn Ubeja, rekavsi mu: "Allah vam je zabranio klanjati za hipokrite i licemjere", kao da su ga trebali uciti onome sto mu je objavljivano.A, Ti Si rekao u Svojoj Knjizi: "Tebi (O Muhammede!) objavljujemo Knjigu da bi mogao objasniti ljudima ono sto je za njih objavljeno". Kur'an 16:14
I, Ti Si takodjer rekao: "Mi tebi (O Muhammede!) objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudis onako kako ti Allah objavjuje". Kur'an 4:105
I Ti Si rekao, a Tvoj Govor je istina: "Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam rijeci Nase kazuje i da vas ocisti i da vas Knjizi i mudrosti pouci i da vas onome sto niste znali nauci".Kur'an 2:151
Bio sam veoma iznenadjen tim ljudima koji su se postavili iznad Allahovog Poslanika: jedne prilike su odbili da ga poslusaju, drugi puta su ga optuzili da prica "besmislice" i onda nastavili da se izmedju sebe prepiru dizuci galamu u njegovom prisustvu. Prigovarali su mu zbog postavljanja Zejda ibn Harisa kao komandanta armije i poslije zbog njegovog sina Usame.
Zar ovakvo ponasanje ne dokazuje da su shije zaista u pravu kada postavljaju znak pitanja o pojedinim ashabima i pokazuju uzdrzanost prema nekim od njih, cisto zbog postovanja i ljubavi prema poslaniku Muhammedu (s) i clanovima njegove porodice??
Spomenuo sam samo cetiri-pet ovakvih spoornih slucajeva da bih bio kratak, ali shija ulema je sposobna da nabroji stotine situacija u kojima su se ashabi suprotstavili jasnim naredbama. Sto je znacajnije, sve ove primjere nalaze se u knjigama pisanih od sunni istoricara i uleme. Kada pogledam ponasanje jednog broja ashaba prema poslaniku Muhammedu (s) ostanem iznenadjen, ne samo njima, nego i ulemom koja ih uvjek nastoji prikazati kao savrsene osobe, uvjek u pravu i koje se nikako ne mogu kritikovati.
Takvim tvrdnjama sprjecavaju svakog istrazivaca da dodje do istine ostavljajuci ga zbunjenog i okruzenog mnogim suprotnostima. U dodatku cu navesti jos nekoliko primjera da bi dobili bolju sliku o tim ashabima i bolje razumjeli stav shija prema njima.
Prema Buhariju, u njegovom Sahihu, knjiga I, strana 47, dio pod naslovom "Prednost strpljenja kad se bude povrijedjen", u kojem se navode Allahove rijeci "...I oni strpljivi, sigurno ce biti nagradjeni" kaze se:
"Al-Amas je cuo od Sakika, a ovaj od Abdullaha ovo: Jednom je poslanik Muhammed (s) podijelio nesto medju ashabima onako kako je to i uvijek cinio, ali je jedan od ansara ustao i rekao: "Ova podjela nije bila u ime Allaha". Rekao sam: "Sto se tice mog dijela, imacu rijec s Poslanikom (s). Otisao sam da ga vidim i nasao ga s nekoliko ashaba. Kada sam mu objasnio zalbu, izraz njegovog lica se promijenio i ukazali su se znakovi ljutnje tako da sam pozelio da se nisam ni zalio. Onda je Poslanik (s) rekao "Musa je bio vise povrijedjen nego ja, ali je ostao strpljiv".
[Sahih Buhari, dio 8, knjiga 73, hadis 122]
Buhari spominje u istoj knjizi vezano za smijanje da je Anas ibn Malik rekao:
Jednom sam hodao s Poslanikom (s) koji je nosio "nadzrani" ogrtac s prilicno sirokim porubima. Tada mu je prisao jedan covjek i grubo ga povukao sve dok donji kraj ogrtaca nije bio izvucen do ramena. Onda je rekao: "Muhmmede! Podaj mi nesto od bogatstva koje si dobio od Allaha, Poslanik (s) se okrenuo prema njemu, a na usnama mu je bio blagi osmjeh. Tada je naredio ashabima da covjeku daju nesto novca".
[Sahih Buhari, dio 8, knjiga 73, hadis 111]
Buhari, takodjer, spominje i sljedeci dogadaj u knjizi I, pod naslovom "Onaj ko ne optuzuje ljude":
"Ajsa kaze da je Poslanik (s) uradio nesto i proglasio tu radnju dozvoljenom, ali ga niko nije slijedio. Poslanik (s) je cuo o tome pa odluci da se obrati Muslimanima. Prvo se zahvalio Allahu i onda rekao: "Sta se dogadja sa ljudima pa se suzdrzavaju od radnje koju ja cinim? Tako mi Allaha, ja znam vise o Njemu nego i jedan od njih i ja Ga se bojim najvise..."!
[Sahih Buhari, dio 8, knjiga 73, hadis 123]
Kada se malo vise zadubimo u ove dogadjaje nalazimo da su ashabi uzimali sebi za pravo da ispravljaju Allahovog Poslanika (s). I jos dalje, postojali su istoricari koji su ih opravdavali cak i ako su se suprotstavljali Poslanikovom sunnetu, prikazivajuci ih kao poboznije i pametnije od samog poslanika Muhammeda (s). Takav je slucaj bio kada su prosudili da je Poslanik (s) pogrijesio u slucaju ratnih zarobljenika u bici na Badru, a da je Omer ibn Hatab bio u pravu.
Oni nam takodjer kazuju i lazne hadise kao sto je i sljedeci: "Ako bi Allah odlucio da na nas spusti neku kaznu, niko se ne bi spasio osim Omera ibn Hataba". Drugim rijecima "Poslanik (s) bi bio kaznjen, ali ne i Omer". Boze nas sacuvaj od takvih izopacenih i sramnih vjerovanja. Onaj ko u njih i dalje vjeruje je zasigurno daleko od islama i mora preispitati svoje razmisljanje i osloboditi se sejtana.
Allah, Uzviseni, kaze:
"Reci ti Meni ko ce uputiti onoga ko je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajuci ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapecatio, a pred oci mu koprenu stavio? Ko ce mu, ako nece Allah, na pravi put ukazati? Zasto se ne urazumite"? Kur'an 45:23
Vjerujem da oni, koji su mislili da je poslanik Muhammed (s) bio podlozan emocijama u toj mjeri da je skretao sa pravog puta i donosio odluke, ne zbog Allaha, nego zbog vlastitog cejfa, ili oni koji su izbjegavali ono sto je sam Poslanik cinio misleci da su pametniji i pobozniji, takvi ne zasluzuju nikakvo postovanje niti priznanje od Muslimana.
Ali na zalost, oni su vec stavljeni na isti nivo kao meleci i kao najbolji ljudi poslije Allahovog Poslanika, tako da su Muslimani obavezni da ih slijede i da ih uzimaju kao primjere. Ako ih je Allah, hvaljen neka je, stavio u polozaj koji im pripada i naredio im da salju selame na poslanika Muhammeda i njegovu porodicu, onda bi se i oni trebali pokoriti i znati svoje mjesto koje im je odredjeno.
Zasto bi ih mi trebali stavljati u polozaj koji je visi od onoga kojeg zasluzuju? Ko nam daje za pravo da ih izjednacavamo sa ljudima (poslanikom Muhammedom i njegovom porodicom) koje je Sam Allah uzdigao i odabrao?
Neka mi se dopusti da zakljucim da su Umajjadi i Abbasidi, koji su proganjali i ubijali AhlulBejt zajedno s njihovim sljedbenicima, shvatali njihov jedistven status i uvidjali opasnost za svoje vladavine. Kako Allah, hvaljen neka je, ne prihvata namaz bez salavata na EhlulBejt (AliMuhammed), Muslimani nisu mogli shvatiti takav odnos prema njima od strane vladajucih partija.
Zbog toga su (Umajjadi i Abbasidi) dodali ashabe do AliMuhammed sa namjerom da se dobije utisak da su na istom nivou. Sve postaje jasnije kada se zna da iza toga stoje neki od Poslanikovih ashaba koji su uspijevali privuci druge ashabe niskog karaktera i navesti ih da sire izmisljene hadise kojima su se okoristili kao i dolazece generacije, narocito oni koji su se uspjeli dograbiti halifa (tj. Umajjadi i Abbasidi) i ti su hadisi bili glavni razlozi njihovog dolaska na vlast.
Istorija je najbolji svjedok ovog sto kazujem: Omer ibn Hatab je bio dobro poznat po svojoj strogoci prema vladarima pojedinih pokrajina, koje je smjenjivao i zbog male sumnje, ali je bio blag prema Muaviji ibn Abu Sufijanu i nikad ga nije korio. Muaviju je postavio Abu Bekr, a poslije njega Omer ga je nastavio podrzavati, nikad ga cak ni opominjuci uprkos cinjenici da su se mnogi zalili na Muaviju i vidjali ga da nosi svilu i zlato, sto je Allahov Poslanik (s) zabranio muskarcima.
Omer je odgovarao na ove optuzbe ovako: "Pustite ga na miru, on je kisra (kralj) Arapa". Muavija je nastavio da vlada tom pokrajinom vise od dvadeset godina bez uznemiravanja i kritike. Kada je Osman postao halifa, dodao je pod njegovu upravu jos neke oblasti, sto mu je omogucilo da nakupi ogromno bogatstvo i stvori jaku armiju kojom se suprotstavio Imamu Muslimana i na kraju, silom i terorom, preuzeo punu kontrolu nad Zajednicom.
Tako je postao apsolutni vladar Muslimana, kasnije ih prinudivsi da izaberu njegovog razvratnog i uvijek pijanog sina, Jezida, kao halifu. Ovo je duga prica, tako da nece ici u detalje. Vazno je da razumijemo mentalitet tih ashaba koji su dogurali do pozicija halifa i direktno potpomogli osnivanje Umajjadske drzave i zadovoljili Kurejse, koji nisu zeljeli da vide poslanstvo i halifat u jednoj familiji (to jest familiji Hashim).
[El Tabakat od Ibn Sa`ada, Knjiga II, str 190; Tarikh Ibn Athir, Knjiga II, str 317; El-Sirah el-Halabijah, Knjiga III, str 207; Tarikh el-Tabari, Knjiga III, str 226.]
Umajadska drzava je imala pravo, ili bolje receno, bila se obavezna zahvaliti za svoje osnivanje tim lazljivim, iznajmljenim pripovjedacima. Za uzvrat ih je uzdigla na vise mjesto od svojih neprijatelja, AhlulBejta, izmisljajuci za njih mnoge vrline i zasluge. Na primjer, cujemo toliko toga o Omerovoj pravednosti. Kada o njemu govore kazu "Vladao si pravedno i zato se sada mozes u miru odmarati". Takodjer govore da je Omer ukopan u stojecoj poziciji tako da pravda ne bi umrla s njim!?
Ali, ispravni istorijski podaci nam kazuju da u dvadesetoj godini poslije Hidzre, Omer nije radio po Poslanikovom sunnetu kada je naredio da se pomoc podijeli medju narodom. Poslanik Muhammed (s) ne bi pravio razlike medju Muslimanima, sto je i Abu Bekr postovao za vrijeme svog halifata. Ali, Omer je uveo novi metod: davao je prednost onima koji su ranije presli na islam nad onima koji su to uradili kasnije; davao je prednost muhadzirima (onima koji su migrirali u Medinu) iz plemena Kurejs nad muhadzirima iz drugih plemena; davao je prednost muhadzirima nad ansarima; davao je prednost Arapima nad ne-Arapima; davao je prednost slobodnim nad robovima.
[Sarh Ibn Abi el-Hadid , knjiga VIII, strana 111]
Davao je prednost plemenu Mudar nad plemenom Rahia, jer je dao tri stotine prvom, a dvije stotine drugom.
[Tarikh el-Jakubi, knjiga II, strana 106]
Davao je prednost plemenu Avs nad plemenom Kharradz.
[Futuh el-Buldan, strana 437]
Gdje je pravda u svemu tome, o vi koji imate pameti??!! Mi, takodjer, mnogo cujemo o Omerovom znanju, u toj mjeri da je prikazan kao najucevniji sahaba.
O njemu se kaze da je imao ideje koje su kasnije bile objavljene u razlicitim Kur'anskim ajetima. Ali, tacni istorijski podaci nam kazuju da se Omer nije slagao sa Kur'anom cak i onda kada je bio objavljen. Kada ga je jedan od ashaba upitao za vrijeme njegovog halifata:
"O Vodjo vjernika, bez abdesta sam i ne mogu naci vode da ga uzmem, sta da radim!? Nemoj klanjati. - Omer mu je rekao. Onda ga je Amar ibn Jasir morao podsjetiti na tejemmum (suho ciscenje), ali Omer u to nije bio uvjeren pa mu je odvratio: Ti si odgovoran samo za ono za sto si zaduzen (nemoj se mijesati)"
[Sahih Muslim, knjiga 3, hadis #0718]
Gdje je bilo Omerovo znanje vezano za kur'anski ajet koji govori o tejemmumu i gdje je bilo Omerovo znanje o Poslanikovom sunnetu koji ga je ucio kako se cini tejemmum kao i abdest?? Omer je sam priznavao u vise prilika da nije bio alim (islamski ucenjak) i da svi ljudi, cak i zene imaju vise znanja od njega.
Mnogo puta bi govorio "Da nije bilo Alije, Omer bi bio izgubljen". Kroz citav svoj zivot nije znao pravila vezana za kalalah (rodbinu umrlog iskljucujuci sina i oca), mada je donosio nekoliko presuda o tome, kako istorija svjedoci. Cujemo, takodjer, mnogo o Omerovoj hrabrosti i fizickoj snazi. Govori se da su se Kurejsi plasili dana kada je Omer postao Musliman i da islam nije nikad bio jaci nego kada ga je on prihvatio.
Takodjer se kaze da je Allah uzvisio islam sa Omerom i da poslanik Muhammed (s) nije pozivao u islam javno sve dok ga Omer nije prihvatio. Ali, istinite istorijske cinjenice nam ne govore o njegovoj hrabrosti. Cak nam ni jedan istorijski podatak ne govori ni o jednoj poznatoj licnosti, cak ni obicnog vojnika, koji je bio ubijen Omerovom sabljom, bilo u dvoboju ili bici kao sto je bitka na Badru ili Uhudu ili Handaku.
U stvari, tacni istorijski podaci nam govore upravo suprotno. Istrijski podatci kazu da je bjezao zajedno sa dezerterima na Uhudu, da je pobjegao na Hunejnu i kada ga je Poslanik poslao na tvrdjavu Khajber vratio se porazen. Nikad nije bio postavljen na celo ni jedne vojne ekspedicije, a zadnja je bila ona kada je bio stavljen pod komandu mladog Usame ibn Zejda. Pa gdje je ta hrabrost, sada, kad se uzmu sve ove istorijske cinjenice... O Ljudi koji imate pameti!? Cujemo, takodjer, o Omerovoj poboznosti u toj mjeri da je plakao od straha od Allaha.
Kaze se da se plasio odgovornosti pred Allahom ako bi jedna mazga slomila nogu u Iraku, jer on nije poplocao cestu. Ali, tacni istorijski podaci govore da je Omer bio jako grub covjek kome je falila poboznost, koji se nije ustrucavao da pretuce covjeka sve dok ne pocne krvariti, jer bi ga ovaj upitao za objasnjenje nekog kur'anskog ajeta.
Cak i zene su iz straha znale da pobacuju kada bi ga ugledale. Zasto se nije plasio Allaha kada je podigao sablju i zaprijetio svakome ko kaze da je Muhammed umro kuneci se Allahom da nije mrtav, nego je otisao da govori sa Allahom kao sto je isao i poslanik Musa. Onda je zaprijetio da ce ubiti svakoga ko kaze da je Muhammed mrtav.
[Tarikh el-Tabari i Tarikh Ibn el-Asir]
Zasto se nije plasio Allaha onda kada je zaprijetio da ce zapaliti kucu Fatime el-Zahre ako iz nje ne izadju oni koji su odbili da glasaju za nasledjivanje halifata Al-Imamah wall Siyasah od Ibn Qutejba Kada je cuo da je unutra bila Fatima, rekao je: "Pa sta".
Povrijedio je Allahovu knjigu i poslanikov sunnet i za vrijeme svog halifata donosio je presude koje su bile protivrjecne tekstu Kur'ana i sunnetu poslanika (s)
[Pogledaj Al-Nas wal Ijtihad od Abdul Husein Saraf al-Dina]
Pa, gdje je sva ta poboznost i strah od Allaha u svim ovim gorkim istorijskim cinjenicama, dobri Allahovi robovi... Uzeo sam za primjer ovog velikog i dobro poznatog sahaba i skratio koliko sam mogao.
Da sam trebao ici u detalje mogao sam napisati knjiga i knjiga. Ovo sto sam pomenuo je samo mali dio koji nam daje jasnu sliku o mentalitetu Poslanikovih ashaha i suprotnostima o njima kod uleme i istoricara. Jer, u jednu ruku oni zabranjuju Muslimanima da ih kritikuju ili da sumnjaju u njihove namjere, ali u drugu ruku, pisu u vlastitim knjigama stvari koje cine da se pocne sumnjati u djela ashaba i njihov karakter.
Pozelim da uopste nije pisano o tim stvarima na takav nacin, koji prosto kalja licnosti Poslanikovih ashaba i rusi njihov ugled. Da nije, bili bismo poshtedjeni svake konfuzije i smutnje. Jos uvijek se sjecam susreta sa alimom iz Nadzafa po imenu Asad Hajder (pisac knjige "El-Imam el-Sadik ve el-Medhahib el-Arb'ah") i onoga sto mi je ispricao kada smo razgovarali o sunijama i shijama Njegov otac je sreo Tuniskog alima iz Zejtune za vrijeme hadza prije nekih pedeset godina. Poceli su da raspravljaju o hazreti Aliji, neka mu je Allahov mir, kao imamu i njegovom pravu za mjesto halife.
Tuniski alim je slusao pazljivo dok je taj shia nabrajao cetiri-pet dokaza, da bi ga na kraju upitao - Da li imate jos neki? Kada mu je odgovorio da nema, Tuniski alim je rekao: - Uzmite tespih i pocnite brojati razloge koje cu vam navesti. Onda mu je on nabrajao vise od stotinu razloga za hazreti Alijino pravo za koja nije ranije znao.
Shejh Asad Hajder je dodao: Ako bi sunni samo citali ono sto je u njihovim knjigama, onda bi govorili slicno kao i mi i ne bi bilo medju nama nikakvih razlika. Tako mi vlastitog zivota! To je potpuno tacno, samo ako bi se covjek oslobodio svoje slijepe predrasude i arogantnosti i prihvatio jasan dokaz.
Nema komentara:
Objavi komentar