Selam alejkum

Moja knjiga je samo jedno skromno djelo. To je prica o putovanju i velikom otkricu, ali ne onom kao u tehnickim ili prirodnim naukama, nego otkricu u polju religije i filozofije. Posto je svaki pronalazak zasnovan, prvenstveno na zdravoj pameti i jasnom razumijevanju - po cemu se ljudi i razlikuju od drugih stvorenja - ovu knjigu posvecujem svakoj zdravoj pameti. Pameti koja stavlja istinu na provjeru i razlikuje je od zla koje lezi u zabludi.

Pameti koja procjenjuje sve sto je receno po mjerilu pravde i uvijek daje prednost logici. Pameti koja poredi rijeci i kazivanja i posjeduje sposobnost da razlikuje izmedju logicnog i onog sto nije bas logicno - da razlikuje izmedju jasnog i zbunjujuceg.

Allah, Najuzviseniji, je rekao: "Oni koji slusaju rijeci i slijede ono sto je najbolje u njima su oni od Allaha upuceni i oni su pazljivi" Nadam se da ce Allah, Kome pripada Hvala i Uzvisenost, otvoriti oci svima onima kojima posvecujem ovu knjigu; da ce nas dalje uputiti i prosvijetliti nasa srca i pokazati nam jasno put koji treba da slijedimo; da ce nam ukazati na pogresan put da ga mozemo na vrijeme izbjeci; da ce nas ubrojiti u Svoje dobre robove, jer, zaista, On slusa i odgovara na nase molbe.

Izvori

 Knjige tefsira:

 

1. Casni Kur'an

2. Tefsir od Tabarija

3. Ed-Durr el-Mensur fil-Tefsir bil-Ma'thur od Sujutija

4. Tefsir "El-Mizan" od Tabatabaia

5. El-Tefsir el-Kebir od Fakhre Tazija

6. Tefsir ibn Kethir

7. Zad el-Masir fi Ilmil-Tefsir od Ibn Dzavzija

8. Tefsir el-Qurtubi

9. Shavahid el-Tenzil od Hasakanija

10. El-Havi Iil-Fatavi od Sujutija .

11. El-Itqan fi Ulum el-Kur'an Knjige

 

Hadisa:

 

1. Sahih Buhari

2. Sahih Muslim

3. Sahih Tirmizi

4. Shih Ibn Madiah

5. Mustadrak el-Hakim

6. Musnad od imama Ahmeda Hambala

7. Sunan Abu Davuda

8. Kanz el-Ummal

9. Muvetta' imama Malika

10. Dzami'al-Usul od Ibn Kethira

11. El-Dzemi'al-Saghir i El-Dzemi'al-Kebir od Sujutija

12. Minhadz el-Sunnah od Tamija

13. Madima el-Zava id od Hajathamija

14. Kunuz el-Haqa'iq od Manavija

15. Fath el-Bari fi Sarh el-Buhari

 

Knjige istorije (tarikha):

 

1. Tarikh el-Umam vel-Muluk od Tabarija

2. Tarikh el-Khulafa od Sujutija

3. Tarikh el-Kamil od Ibn Athira

4. Tarikh el-Dimashq od Ibn Asakira

5. Tarikh el-Masudi (Murudz el-Dhahab

6. Tarikh el-Ja'qubi

7. Tarikh el-Khulefa od Ibn Qutejbe (Poznata kao El Imama vel-Sijasa)

8. Tarikh Abil-Fida'

9. Tarikh Ibn el-Shuhnah

10. Tarikh Baghdad

11. El-Tabaqat el-Kubra od Ibn Sa'da

12. Maghzi el-Vaqidi

13. Sharh Nahdz el-Balagha od Ibn Abi el-Hadida

 

Knjige sire:

 

1. Sirat Ibn Hisham

2. El-Sirah el-Hakabija

3. E1-Isti'ab

4. El-Isabah fi Tamjez el- Sahabah

5. Usd el-Ghabah fi Ma'rifet el-Sahaba

6. Hilijet el-Evilija od Abi Nu'ejme

7. El-Ghadir fil-Kitab vel-Sunna od Aminija

8. At-Ta'rif od Ibn Tavusa

9. El-Fitna el-Kubra od Tahe Husejna

10. Muhammedov zivot od muhammeda Husejna Hejkala

11. El-Rijadh el-Nadirah od Tabarija

12. El-Khilafa vel-Mulk od Abul-Aala Mevdudija

 

Ostale knjige:

 

l. Is'af er-Raghibin

2. Tahdhib el-Tahdhib

3. Tedhkirat el-Khavass od Ibn Diavzija

4. El-Bidaja vel-Nihaja od Ibn Kethira

5. Sirr el-Alamin od Ghazalija

6. El-Sava'iqal-Muhriqah od Ibn Hadiara el-Hajthamija

7. El-Manaqib od Khavarazmija

8. Jenabi' el-Mevedda od Kanduzija

9. En-Nass vel-Idztihad od erefuddina Musavije

10. El-Muradia'at od erefuddina Musavije

11. Es-Saqifa od Shejha Muzafera

12. Fadak od sejjida Muhammeda Bakira Sadra

13. Es-Siddik Abu Bekr od Husejna Hejkala

14. Munaqasha 'Aqaidijja fi Maqalat Ibrahim Dzabhan

15. Lisan el-Arab od Ibn Manzura

16. Komentar Nahdzul Balaghe od Muhammeda Abduha

17. Abu Hurejra od Sharafuddina Musavije

18. Es-Sakifa vel-Khilafa od Abdul Fataha Abdul Maksuda

19. Shejh el-Madira od Mahmuda Abu Rejjaha

 

 

Vodjenje istinom

 U malom selu u juznom Tunisu jedna stara zena je sjedila medju ostalim zenama slusajuci ih kako razgovaraju o jednom bracnom paru. Cuvsi imena muza i zene uzviknula je u znak cudjenja. Kada je bila upitana za razlog rekla je da im je obojem bila doilja. Zene su brzo prosirile vijest medju muzevima koji odlucise da ispitaju stvar. I zaista, otac zene o kojoj je bilo rijec potvrdi da joj je ta zena bila doilja, a takodjer i muzev otac potvrdi da je ista zena bila doilja i njegovom sinu.

Dvije porodice su bile pogodjene vijescu, te su stale optuzivati jedna drugu za zlocin koji je bio pocinjen i zbog kojeg su trebali ocekivati Allahovu kaznu.Stvar je bila jos gora, jer se vjencanje obavilo deset godina ranije iz kojeg se rodilo troje djece. Cim je zena cula za vijest, pobjegla je u ocevu kucu, odbijajuci da ista jede i pije. Cak je i pokusala da se ubije, jer nije mogla zivjeti sa saznanjem da je bila udata za vlastitog brata s kojim je dobila troje djece. Kao rezultat prepirki izmedju dvije porodice, vise ljudi je bilo povrijedeno.

To je trajalo sve dok se jedan stari ugledni covjek nije umijesao i prekinuo uzajmno napadanje. Predlozio im je da potraze ucenog alima koji bi im dao rjesnje za njihov problem. Tako su se ljudi uputili ka velikom gradu da pitaju ucene alime. Ali, svaki put kada bi pronasli jednog, kojem bi objasnili slucaj i pitali ga za savjet, on bi im rekao da je brak nevazeci i da bracni par treba biti rastavljen do kraja zivota, uz oslobadjanje roba ili uz post od dva mjeseca i mnoga druga pravna misljenja. Tako dodjose i u Gafsu. Svaki put kada bi upitali nekoga za misljenje, dobili bi isti odgovor.

To je bilo zato jer je u Maliki sunnijskom mezhebu zabranjen brak izmedu covjeka i zene koji su bili dojeni cak i sa jednom kapi mlijeka iste zene. Ovo je po slijedjenju imama Malika, koji je primijenio logiku alkohola na mlijeko doilje rekavsi: "Ako je velika kolicina necega sto te moze opiti zabranjena, onda je i mala kolicina iste tvari, takodjer, zabranjena".

Zbog toga nije ni dopushten brak izmedju covjeka i zene koji su bili dojeni mlijekom iste zene, pa makar to bila i jedna kap. Jedan od ljudi koji je bio prisutan u povjerenju im je rekao da dodju do mene rijecima: "Pitajte Tidzanija po tom pitanju, jer on poznaje sve mezhebe. Vise puta sam ga slusao kako se raspravlja s ovim alimima i kako ih ostavlja bez rijeci svojim logicnim razmisljanjem".

Ovo mi je prenio covjek one zene kada sam ga primio i uveo u svoju biblioteku. Tu mi je ispricao citav slucaj u detalje. Na kraju mi je rekao: "Efendija, moja zena zeli da se ubije, a o djeci nam se niko ne brine dok mi ne znamo kako da rijesimo ovaj problem. Neki ljudi su nas uputili vama rekavsi da bi vi mogli pronaci rjesenje."

Iznio sam mu kahvu i malo razmislio o slucaju. Upitao sam ga koliko puta ga je ta zena dojila. Rekao je: "Ne znam, ali moja zena je bila dojena samo dvatri puta. Njen otac kaze da ju je nosio toj zeni dva ili tri puta." Onda je vas brak u redu - rekao sam - ne vidim tu nikakvih problema, jer brak je legalan i potpuno ispravan. U tom trenutku covjek je poletio na mene ljubeci mi ruke i govoreci: "Neka vas Allah nagradi za ove dobre vijesti. Vi ste vratili mir u moj zivot". Prije nego je zavrsio s kahvom, ili me upitao odakle znam za ono sto sam mu rekao, odlucio je da me napusti i ode kuci da obraduje zenu, djecu i ostalu familiju.

Ali, sljedeceg dana se vratio sa jos sedam ljudi koje mi je predstavio: "Ovo je moj otac, ovo je moj punac, treci je starjesina naseg sela, cetvrti je hodza nase dzamije, peti je vjerski savjetnik, sesti je predsjednik dzemata i sedmi je direktor seoske skole. Svi su dosli da ispitaju moj slucaj i saznaju razloge i dokaze na osnovu kojih ste zakljucili da je brak ispravan." Cijelu grupu sam uveo u biblioteku, toplo ih docekao i ponudio kahvom. Po njihovom raspolozenju sam ocekivao dugi razgovor.

Dosli smo da nam objasnite kako ste mogli proglasiti zakonitim brak izmedu muza i zene koji su bili dojeni istom zenom. Takav brak je Allah zabranio u Kur'anu, a i Njegov Poslanik je rekao da je zabranjen brak izmedju covjeka i zene koji su bili dojeni istom zenom, kao sto je zabranjen i brak izmedju rodjenih brace i sestara".

Prijatelji - poceo sam - vas je osmorica, a ja sam. Kada bih govorio odjednom s vama svima, ne bih bio u stanju da vam objasnim i razgovor bi mozda izgubio svoj smisao. Predlazem vam da izaberete jednog od vas da raspravi stvar samnom, a vi ostali presudite. Ideja im se dopala tako da su odlucili da izaberu vjerskog savjetnika smatrajuci ga najucevnijim i najsposobnijim. Covjek je poceo diskusiju pitajuci me kako sam mogao nesto dopustiti sto je bilo zabranjeno od Allaha, Njegovog Poslanika i svih imama. Boze me sacuvaj da sam tako nesto uradio - rekao sam.

Znam da je Allah zabranio takav brak u Kur'anskim ajetima, ali i da nije isao u detalje prepustivsi Poslaniku da objasni u kojim slucejevima i koje kolicine (mlijeka). Imam Malik zabranjuje takav brak i kada se radi samo o jednoj kapi mlijeka - rekao je. Znam to, ali imam Malik nema autoritet nad svim muslimanima. Da li vi cijenite misljenja i drugih imama? - pitao sam.

Neka je Allah njima zadovoljan, svi su slijedli stope poslanika Muhammeda (s) - odgovorili su mi. Kakvo je onda vase opravdanje pred Allahom sto slijedite imama Malika koji je radio u suprotnosti sa Poslanikovim sunnetom? Pogledao me je iznenadjeno i rekao: Subhanallah!

Ne vjerujem da je imam Malik mogao uraditi nesto suprotno sunnetu. I drugi su izgledali jos vise zbunjeno i iznenadjeno. Moja kritika imama Malika je bila nesto sto nikad nisu culi prije. Nastavio sam rijecima: "Da li je imam Malik bio jedan od ashaba? Da li je bio u drugoj generacije poslije ashaba? - pitao sam. Nije, nego je dosao poslije njih. - rekao mi je. Ko je bio blizi Poslaniku: on ili Alija bin Abi Talib? - pitao sam. Imam Alija ibn Abi Talib je bio jedan od hulefaulrashidun (pravednih halifa) - bio je njegov odgovor. Hazreti Alije je bio "Ulaz u grad Znanja" - neko od njih je dodao.

Zasto ste onda napustili "Ulaz u Grad Znanja" i slijedite nekoga ko nije bio medju ashabima niti u generaciji poslije njih? On je dosao poslije civilnih ratova i poslije pada Medine u ruke Jezidovih placenika, koji su pobili najbolje ashabe i oskrnavili ljudske casti, mijenjajuci Poslanikov sunnet i pretvarajuci islam u privatnu imovinu u koju su unosili licna pravila. Kako neko moze vjerovati tim imamima kojima su bili zadovoljni tadasnjim vladarima, jer su svoja ucenja uskladili sa njihovom politikom?

Mi smo culi da ste shija i da smatrate hazreti Aliju bogom - jedan od njih poce, ali u istom trenutku onaj do njega ga prekori rijecima: "Bolje ti je da sutis: Zar te nije sramota tako govoriti ucenom covjeku? Poznajem mnoge alime, ali ni jedan nema ovoliku biblioteku kao ovaj. Njegovi razlozi se cine ispravnim i njegove rijeci imaju smisla. Jeste, u pravu ste da sam shija. Mi ne smatramo imama Aliju bogom. Umjesto da slijedimo imama Malika mi slijedimo imama Aliju, jer je on Ulaz u Grad Znanja, kako i vi to priznate - rekao sam. Vjerski savjetnik me je upitao: "Da li imam Alija dozvoljava brak izmedju zene i covjeka koji su bili dojeni istom zenom?

Ne, on to zabranjuje ako su bebe dojene od iste doilje petnaest i vise puta uzastopno, to jest toliko da se od tog mlijeka stvore meso i kosti - odgovorio sam. Zenin otac se odusevio i radosnog lica rekao: "Elhamdulillah! Moja cerka je bila dojena samo dva ili tri puta od te zene. Imam Alijine rijeci oznacavaju kraj nasoj nevolji.

One su prava Allahova milost nakon sto smo izgubili svu nadu. Mozete li mi pokazati autenticne izvore u kojima se nalaze te rijeci hazreti Alije? - vjerski savjetnik me upitao. Dao sam mu knjigu "Minhadi el-Salihin" od sejjida Khoija iz koje je naglas procitao poglavlje o dojenju i pravila vezana za njega. Ljudi su postali zadovoljni, narocito muz koji se bio, prepao da necu biti u stanju dokazati svoju tvrdnju.

Zatrazili su da pozajme ovu knjigu i da je ponesu u selo da bi je koristili za slicne probleme. Dao sam im knjigu poslije cega su otisli puni zahvalnosti i nudeci izvinjenja. Ali, kada su napustili moju kucu sreli su nekog zlonamjernika koji ih je odveo do nekih ucenih ljudi koji su ih uplasili i upozorili da sam ja "izraelski agent" i da je knjiga "Minhadi el-Salihin" sastavljena od samih lazi; da su ljudi Iraka bogohulnici i hipokriti i da shije dozvoljavaju brak medju bracom i sestrama, pa je bilo i normalno da su dozvolili da se brak s njegovom "sestrom" moze nastaviti.

Na kraju su nagovorili covjeka da se predomisli i da ode na sud u Gafsi i zatrazi razvod. Sudija ga je opet poslao u glavni grad Tunis da svoj slucaj predstavi ispred samog republickog muftije. Muz se uputio u glavni grad da bi proveo punih mjesec dana cekajuci da dodje na red kod muftije. Za vrijeme razgovora, u kojem mu je muz ispricao citav slucaj, muftija ga je upitao o onim ljudima koji su mu rekli da mu je brak bio u redu. Rekao mu je da to niko nije dopustio osim jednog koji se zvao Tidzani Samavi.

Muftija je zapisao moje ime i rekao covjeku da se vrati kuci obecavajuci mu da ce napisati pismo sudiji u Gafsi o rjesenju njegovog slucaja. Za kratko vrijeme, pismo od republickog muftije je stiglo i muzev advokat je u njemu procitao da je brak proglasen nelegalnim. Covjek, koji je sada bio na izmaku snaga, dodje do mene i izvinu mi se za neprijatnosti kojima sam zbog njega bio izlozen. Zahvalio sam mu se za njegovu paznju, ali sam i izrazio iznenadjenje zbog muftijine presude.

Zamolio sam ga da mi donese muftijino pismo da bih ga pokusao objaviti u tuniskoj stampi da time pokazem kako nas republicki muftija ne zna mnogo o cetiri sunni mezheba, niti razumije pravne razlike medju njima vezane za bratstvo po mlijeku. Ali, muz mi je rekao da nije bio u stanju donijeti pismo, jer je ono lezalo kod sudije u Gafsi.

Nekoliko dana kasnije, primio sam poziv od sudije koji je trazio od mene da mu pokazem knjige i ostale dokaze da je dozvoljen brak izmedju covjeka i zene koji su bili dojeni istom zenom. Izabrao sam nekoliko knjiga i pripremio odjeljke u kojima se govori o bratstvu po mlijeku, tako da ih budem u stanju brzo pronaci. Otisao sam u sudnicu u zakazano vrijeme.

Tamo me je docekao jedan sluzbenik i odveo u sudijinu kancelariju. Jako sam se iznenadio kada sam ugledao pokrajinskog sudiju i republickog predstavnika kao i jos trojicu drugih sudija. Primijetio sam da su nosili sluzbena odijela i da su bili spremni donijeti presudu. U dnu prostorije je sjedio muz licem okrenutim prema sudijama.

Usao sam i nazvao selam. Bio sam docekan pogledima punim prezira. Kada sam sjeo glavni sudija me je upitao: "Da li ste vi Tidzani Samavi? Kada sam odgovorio potvrdno, sudija je nastavio: "Da li ste vi taj koji je presudio u slucaju ovog braka proglasavajuci ga legalnim?

Ne, ja nisam nista presudio - rekao sam - nego su imami i ucena islamska ulema presudili da je brak u ovom slucaju zakonit i ispravan Upravo smo vas zbog toga pozvali - sudija je nastavio - optuzeni ste zbog te tvrdnje. Ako ne uspijete dokazati sve sto ste rekli ceka vas zatvor iz kojeg necete tako lahko izaci Postade mi jasno da se nalazim u velikoj nevolji.

Ne zbog toga sto sam iznio svoj sud u ovom slucaju, nego sto su neki zlonamjerni ljudi rekli sudijama da sam ja onaj koji stvara probleme: da govori protiv ashaba i da skuplja podrsku za ehlulbejt. Glavni sudija im je rekao da dovedu dva svjedoka protiv mene da bi me mogao strpati iza resetaka. Uz to, Muslimansko bratstvo je koristilo ovaj slucaj da prosiri glasine da sam legalizovao brak izmedju brata i sestre i da je to ono u sto shije vjeruju! To mi je postalo jasno kada mi je glavni sudija zaprijetio zatvorom.

Nije mi preostalo nista drugo nego da skupim svu habrost i da mu se otvoreno suprotstavim. Da li mogu otvoreno i bez straha govoriti? - upitao sam glavnog sudiju. Kada mi je to bilo obecano rekao sam: "Kao prvo sto bih zelio da kazem je da se nisam ja nametnuo nikome sa svojim misljenjem, nego da mi je ovaj covjek sam dosao zaleci se o svome problemu. Kada je vec dosao, moja duznost je bila da kazem ono sto sam znao. Kroz razgovor sam saznao da je njegova zena bila dojena samo dva-tri puta od iste zene kao i on, pa sam mu rekao sta u tom slucaju kaze islamski zakon.

Nisam tumacio islam po svom nahodjenju niti sam namjeravao da donesem svoju licnu presudu. Da li to sada tvrdite da vi poznajete islam bolje od nas? - sudija me je ostro upitao Boze me sadcuvaj! Nisam mislio tako. Svi znaju da se Maliki mezheb ovdje zavrsava. Da bih pronasao rjesenje za ovu teskocu potrazio sam u drugim mezhebima slicne slucajeve i njihova tumacenja - rekao sam Gdje ste pronasli svoje rjesenje? - sudija me je pitao Efendija, mogu li vas nesto pitati prije nego odgovorim na to pitanje? - rekao sam Kada sam dobio potvrdan odgovor upitao sam: "Sta mislite o ostalim islamskim mezhebima? Svi su ispravni, jer slijede ucenje Allahovog Poslanika, a razlike medju njima su dokaz Allahove milosti - sudija mi je odgovorio.

Ako je tako onda imajte milosti prema ovom jadnom covjeku, koji je vec dva mjeseca odvojen od porodice, jer jedan od islamskih mezheba ima rjesenje za njegov problem. Pokazite nam vas dokaz za to i prestanite s takvim ponasanjem, dozvolili smo vam da se branite, a sad ste postali i advokat za drugoga - sudija me je ostro prekorio. Iz torbe sam izvadio knjigu "Minhadi el-Salihin" od sejjida Khoi-a i rekao: "Ovo je iz mezheba ehlulbejta, gdje se nalazi jasan dokaz. Zaboravite na ehlulbejt!

Mi ga ne poznajemo niti u njega vjerujemo - prekinu me. Kako sam ocekivao ovakav odgovor, pripremio sam nekoliko sunni knjiga u kojima sam nasao podatke o bratstvu po mlijeku. Medju njima su bile: "Sahih Buhari", "Sahih Muslim" "Fatve" od Mahmuda Shaltuta, "Bidajat el- Mudztehid ve Nihajat el-Muktasid" od Ibn Rushda, "Zad el-Masir fi 'Ilm elTafsir" od Ibn Dzavzija i druge knjige. Kada je glavni sudija odbio knjigu od sejjida 'Khoi-a, pitao sam ga o knjigama koje su bile za njih prihvatljive.

Kada je spomenuo Buharija i Muslima, otvorio sam jednu knjigu i rekao: "Izvolite efendija, ovo je Sahih Buhari. Ono sto tvrdim je ovdje napisano. Kada mi je dopustio, procitao sam na glas sljedece: "Taj i taj nam je rekao da je cuo od Ajse, Ummul Mu'minin, da je Allahov Poslanik (s) zabranjivao brak izmedu covjeka i zene samo ako su bili dojeni istom zenom petnaest ili vise puta". Kada sam zavrsio glavni sudija je zatrazio da mu predam knjigu. Procitavsi isti hadis pruzio ju je do republickog predstavnika, koji ju je nakon citanja dalje proslijedio sudijama.

Za to vrijeme sam pronasao isti hadis u Sahih Muslimu i pokazao ga sudiji. Onda sam otvorio knjigu Fatve od Shejha Shaltuta sa Azhar islamskog univerziteta. Tu je pisao i o razlikama medju imamima po pitanju bratstva po mlijeku. Neki od imama su zabranjivali brak ako je par bio dojen od iste zene petnaest ili vise puta, neki su uzimali granicu sedam puta, a neki cak i pet. Samo je imam Malik zabranio brak ako se tu radi i o samo jednoj kapi mlijeka. Shaltut na kraju dodaje: "Ja bih prihvatio srednje rjesenje i usvojio sedam ili vise puta". Nakon sto su pregledali dokaze, glavni sudija se okrenuo ka covjeku i rekao: "Idite i dovedite vaseg punca. Ako i on potvrdi da je vasa supruga bila dojena samo dva-tri puta, onda je mozete vratiti istog dana". Covjekovo lice je zasijalo od srece.

Kada je republicki predstavnik zajedno sa sudijama napustao prostoriju, glavni sudija mi je prisao i rekao: "Molim vas da mi oprostite, jer sam bio pogresno obavijesten o vama. Izgleda da postoje mnogi ljudi koji vas ne vole i koji su vam zavidni" Bilo mi je jako drago sto cujem ovo pa sam rekao: "Efendija, hvala Allahu sto mi je pomocu vas pomogao da se oslobodim laznih optuzbi". Cuo sam da imate veliku biblioteku. Imate li mozda knjigu "Hajat el-Hajvan el-Kubra" od Damirija? - upitao me je.

Kada sam odgovorio potvrdno zamolio me je da mu je posudim. To je bila knjiga za kojom je tragao zadnje dvije godine. Imate li vremena da ponekad dodjete do mene. Mogli bismo razgovarati o razlicitim temama. Nadam se da bih mogao nesto novog od vas nauciti - rekao mi je. Boze me sacuvaj! Ja bih bio vas ucenik, jer ste stariji, a i krasi vas ugledan polozaj. Imam slobodna cetiri dana u sedmici u kojima sam vam na raspolaganju - rekao sam. Dogovorili smo se da se vidjamo svake subote.

Takodjer me je zamolio da mu ostavim Sahih Buharija i Muslima i knjigu "Fatve" od Shaltuta da bi iskopirao neke dijelove koji su mu trebali. Poslije toga me je ispratio do vrata gdje smo se rastali. Izasao sam radostan zahvaljujuci Allahu za ovu moralnu pobjedu. Usao sam u sudnicu bojeci se zatvora, da bih na kraju izasao kao dobar sudijin prijatelj od kojeg je on zelio nesto da nauci. Ovo je bio dar kojeg dobiju oni koji su na pravom putu - putu AhlulBejta.

Na njemu nema razocarenja i u njemu je zastita za one koji ga za sebe odaberu. Onaj covjek je prepricavao dogadjaj seljanima. Vijest da se zena vratila muzu i da je brak proglasen legalnim, brzo se prosirila po okolnim mjestima. Ljudi su poceli govoriti da sam najucevniji covjek u republici, bolji cak i od republickog muftije. Muz je dosao mojoj kuci u velikim kolima i pozvao me s familijom da dodjemo u njegovo selo gdje su ljudi spremali da u moju cast ispeku tri teleta na raznju. Izvinuo sam se, jer nisam mogao da prihvatim ovaj poziv zbog obaveza u Gafsi.

Obecao sam im da cu ih posjetiti u neko drugo vrijeme, inshaAllah. Glavni sudija je, takodjer, pricao o dogadaju svojim kolegama i slucaj postade dobro poznat. Tako je Allah otklonio od mene spletke zlonamjernika. Neki su dosli da mi se izvine, a nekima je Allah pomogao da ugledaju svjetlost i prihvate istinu. Ovo je bila Allahova milost.

On je daje kome zeli i On je Najmilostiviji. Na kraju, nase rijeci su: Elhamdulillahi, Rabil'alemin Sallallahu 'ala Muhammedin ve Aalihi Ttajjibiine Ttahiriin Hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova Neka je Allahov salavat na Muhammeda i porodicu njegovu, primjernu i prociscenu 

 

Poziv Prijateljima

 Ova promjena je za mene oznacila novi pocetak. U sebi sam primijetio spokojnu tisinu i radost usljed prave vjere koju sam otkrio, a za koju sam bio siguran da je pravi islam. Bio sam uzbudjen i ponosan zato sto mi je Allah podario uputstvo i pokazao mi pravi put. Nisam mogao kriti i ne govoriti o onome sta se desavalo u meni.

Rekao sam "Moram reci istinu i drugima". "Govori o blagodatima svog Gospodara" - a ovo sto mi se desilo je najveca blagodat koja se moze nekome desiti u ovom zivotu i u onom poslije; i jos stoji "onaj ko suti o stvarima istine je prokleti sejtan" i "poslije istine nema nista osim zablude".

Ono sto me je uvjerilo da moram prenijeti istinu i drugima je neobavijestenost i nevinost moje sunnijske brace koji iskreno vole Bozijeg Poslanika i njegovu porodicu. Trebalo je samo sa ociju ukloniti maglu, koja se nakupila kroz istoriju i onda bi i oni slijedili pravi put - bas kako se i meni desilo.

Allah, Uzviseni, kaze:

"...Vi ste, takodjer, bili kao i oni, onda vam je Allah podario milost Svoju" Kur'an: 4:94

Pozvao sam cetiri kolege koji su predavali zajedno samnom. Dvojica od njih su predavala vjersko obrazovanje, treci arapski jezik a cetvrti islamsku filozofiju. Dolazili su iz Tunisa, Dzammala i Susaha. Pozvao sam ih da zajedno ispitamo ovaj opasni predmet.

Povjerio sam im se da mi nisu bile jasne neke stvari, izrazavajuci svoje sumnje i negodovanje. Prihvatili su poziv i odlucili da dodju mojoj kuci poslije posla. Kada su dosli, dao sam im da citaju "ElMuradzaat", rekavsi da pisac ove knjige pise o islamu na vrlo zanimljiv nacin. Knjiga je izazvala interes kod trojici od njih, dok nas je cetvrti, koji je predavao arapski, napustio poslije tri-cetiri sastanka, rekavsi:

"Zapad danas ispituje mjesec, a vi se jos uvijek bakcete oko halifata u islamu".

Poslije jedno mjesec dana, zavrsili smo citanje, ove knjige. Sva trojica prijatelja su bila odusevljena, dok sam im ja pomagao dajuci im sve ono sto sam sakupio od iskustva i znanja u godinama mog proucavanja. Poceo sam da kusam ukus vodjenja i bio vrlo optimistican u pogledu buducnosti. Cesto sam pozivao i prijatelje iz Gafse koje sam upoznao u dzamiji ili sufi sastancima. Takodjer sam pozivao i neke od studenata kojima sam predavao. Godina prodje i hvala Allahu, nas broj se prilicno povecao.

Mi smo bili prijatelji ehlulbejta, prijatelji njihovih prijatelja, a neprijatelji njihovih neprijatelja. Poceli smo obiljezavati njihove praznike i biti zalosni za vrijeme mjeseca muharema. Dva od mojih prvih pisama, koja su nosila ove vijesti, bila su poslana sejjidu Khoi-ju i sejjidu Muhammedu Bakiru Sadru za praznik Ghadir, koji smo prvi puta obiljezili u Gafsi.

Svako je saznao da sam postao shija i da pozivam muslimane da slijede AhlulBejt. To je rezultiralo da se razne optuzbe i glasine pocnu siriti zemljom. Bio sam optuzen da sam izraelski spijun kome je zadatak da unese sumnju u srca vjernika; da govorim protiv ashaba s ciljem da unesem nemir medju muslimane ... itd. U glavnom gradu, Tunisu, pokusao sam se pribliziti dvojici prijatelja, Rasidu Ghannusiju i Abdulfattahu Morou, ali koji su se ostro suprotstavili mojim idejama.

U jednom razgovoru u Abdulfettahovoj kuci rekao sam da mi, kao muslimani, moramo ponovo procitati nase knjige i osvrnuti se temeljno na nasu istoriju. Za primjer sam uzeo Sahih Buhari i rekao da se u njemu nalaze stvari koje razumna osoba ne moze prihvatiti. Na ovo su njih dvojica postali jako ljuti rekavsi mi: "Ko ste vi da kritikujete Buharija"!?

Dao sam sve od sebe da ih privolim da se prihvate prucavanja, ali su me odbili rijecima: "Ako ste vi postali shija, to je vasa stvar. Nemojte pokusavati da nas prevedete na shijizam. Mi imamo vaznije stvari tj. da se suprotstavimo ovoj vladi koja ne prihvata islamske zakone". Kakva je korist od toga - rekao sam - ako i dodjete na vlast, kako cete vladati po islamu kada ne poznajete sta je pravi islam?

Tako smo se rastali osjecajuci neprijateljstvo jedni prema drugima. Neki ljudi iz Muslimanskog bratsva su se podigli protiv nas sireci razne glasine. Govorili su da sam vladin agent pomocu kojeg ona zeli da unese pomutnju medju muslimane da ih odvrati od pobune. Postepeno smo poceli osjecati izolaciju. Posebno su nas izbjegavali mladi clanovi Muslimanskog bratstva i sejhi sufi redova.

To je bilo tesko vrijeme u kojem smo se osjecali kao stranci u vlastitim kucama i medju vlastitom bracom. Ali, Allah Uzviseni, je promijenio nasu situaciju na bolje: mnogo mladjeg svijeta je dolazilo iz razlicitih gradova da nas vide i razgovaraju. Davao sam sve od sebe da ih uvjerim tako da su mnogi od njih ugledali svjetlost.

Dolazili su iz Tunisa, Kajravana, Suse i Sidi Bu Zejda. Za vrijeme ljetnjeg raspusta a prije posjete Iraku, putovao sam Evropom i sreo prijatelje u Francuskoj i Holandiji. Razgovarao sam s njima o svemu i hvala Allahu, da su i oni razumjeli i prihvatili istinu. Bio sam uzbudjen kada sam ponovo sreo sejjida Muhammeda Sadra u njegovoj kuci u Nedzafu.

Predstavio me je svojim studentima kao sjeme ljubavi prema AhlulBejtu u Tunisu. Takodjer mi je rekao da je zaplakao kada je prvi puta primio moje pismo u kojem sam ga obavijestio da smo obiljezili Ghadir praznik i o teskocama sa kojima smo se susretali, ukljucujuci razne glasine protiv nas i izolaciju u kojoj smo zivjeli. Sejjid mi je rekao: "Neizbjezno cemo prolaziti kroz teska vremena, jer put ehlulbejta je tezak i strm. Jedan covjek je dosao da vidi poslanika Muhammeda (s) i rekao mu: "O Boziji Poslanice, vi ste mi mnogo dragi."

Onda ocekuj mnoge teskoce - Poslanik mu je rekao. Vas amidjic, Alija ibn Abi Talib mi je takodjer drag - covjek je nastavio Onda se pripremi da imas mnogo neprijatelja - Poslanik mu je rekao I vasi unuci, Hasan i Husejn su mi dragi - covjek rece Onda ocekuj zivot u bijedi i opasnosti - Poslanik mu odgovori Ono sto mi placamo na putu pravde je ono sto je Abu Abdullah - Husejn a.s. platio svojim zivotom i zivotima svojih najmilijih i prijatelja.

Ono sto je shije uvijek kostalo, a zbog toga i danas mnogo stradaju, kao cijena njihove odanosti AhlulBejtu. Brate, neizbjezno je da se susrecemo sa teskocama i da se zrtvujemo za pravedan cilj. Ako vam je Allah pomogao da na pravi put uputite jednog covjeka i time ga spasite, to je vrijedno citavog svijeta i svega onoga u njemu.

Sejjid Sadr me je savjetovao da se ne otudjujemo i da se uvijek trebamo nastojati pribliziti nasoj sunnijskoj braci, narocito u slucajevima kada se oni zele od nas odvojiti; savjetovao me je da klanjamo s njima i na taj nacin odrzavamo nase odnose; da ih trebamo smatratim neduznim zrtvama iskrivljene istorije i dobro smisljene propagande. Na kraju mi je rekao da su ljudi neprijatelji onoga cega ne znaju.

Sejjid Khoi me je, takodjer, savjetovao na isti nacin, dok nam je sejjid Muhammed Ali Tabatabai el-Hakim uvijek slao pisma puna savjeta koji su uveliko uticali na nas. Moje posjete Nedzafu i susreti s tamosnjom ulemom su postale ucestalije. Svakog ljetnjeg raspusta odlazio sam tamo da bih zivio u blizini imama Alije i poadjao casove sejjida Muhammeda Bakira Sadra, od kojih sam imao mnogo koristi.

Takodjer sam bio obecao sebi da cu posjetiti kabure i ostalih deset imama. Uz Allahovu pomoc to mi je i poslo za rukom. Cak sam uspio da posjetim i kabur imama Reze, koji se nalazi u Mashadu, u blizini granice izmedu Irana i Sovjetskog Saveza. Tamo sam sreo neke od istaknutih alima i iz razgovora s njima izvukao mnoge koristi.

Sejjid Khoi, kojeg slijedimo u vjerskim pitanjima, mi je dozvolio da koristim khums i zekat za potrebe nase grupe. Od toga sam uspio da im obezbijedim knjige, stipendije i mnoge druge stvari. Takodjer sam osnovao malu biblioteku u kojoj su se mogle naci korisne knjige od obje grupe, sunnija i shija. Nazvao sam je "ehlulbejt biblioteka" i na taj nacin, hvala Allahu, ucinio uslugu mnogim studentima. Petnaest godina poslije, moja radost se bila udvostrucila: sluzbenik gradskog vijeca Gafse se slozio da nazove ulicu u kojoj zivim "Imam Alija ibn Abi Talib a.s.".

Ovom prilikom bih mu zelio izraziti svoju zahvalnost za njegov plemeniti postupak. On je covjek koji ulaze veliki trud za dobrobit muslimana i koji prema hazreti Aliji ima veliko postovanje. Da mu se nekako oduzim, poklonio sam mu knjigu "El-Muradiaat" od Sherefudina.

On i nasa grupa se uzajamno postuju i neka ga Allah dobro nagradi i podari mu sve sto zeli. Neki podmukli ljudi su pokusali da uklone tablu sa natpisom ulice, ali bez uspjeha. Allah je zelio da ostane na istom mjestu tako da su nam pocela stizati pisma iz citavog svijeta, noseci na sebi ime imama Alije ibn Abi Taliba - ime koje je blagoslovilo nas lijepi grad.

Prema savjetima ehlulbejta a.s. i ucenih ljudi iz Nadzafa, ostali smo u kontaktu s nasom bracom sunnijama i odrzali odnos s njima u zajednickim namazima. Na taj nacin su ljudi poceli da pitaju o nasem namazu, abdestu, vjerovanjima... 

 

Hadis: Onaj ko zeli da zivi kao ja

 Allahov Poslanik (s) je rekao:

"Ko god zeli da zivi mojim zivotom, umre mojom smrcu i zasluzi dzennetske basce - treba da prizna Aliju kao svog starjesinu i slijedi moj AhlulBejt poslije mene. Oni su moja porodica i u njima je isto znanje i mudrost kao i u meni. Tesko li se mojim sljedbenicima koji zanemare ili poreknu njihove vrline i koji zapostave njihovo srodstvo samnom i moju vezanost za njih. Neka im Allah nikad ne dopusti moj sefa'a (zauzimanje za njih)"

[Mustadrak el-Hakim dio III, str.l28; El-Dzamia Kabir od Tabaranija; ElIsabah od Ibn Hadzara el Askalanija; Kanz el-Ummal dio VI, str.l55; ElMankib od Khavariznija str.54; Jenabi elMavadda str.l49; Hilijat el-Evlija dio I, str.86; Tarikh Ibn Asakir dio II, str.95]

Ovaj hadis ne treba nikakvo objasnjenje. U njega se ne daje muslimanima nikakav drugi izbor i zatvaraju se vrata svim izgovorima. Ako ne budu slijedili hazreti Aliju i priznali Poslanikov ehlulbejt, nece im biti dopusteno da traze zauzimanje poslanika Muhammeda (s) na Sudnjem Danu.

Na pocetku svog istrazivanja sam bio sumnjicav prema ovom hadisu i njegovoj pravovjernosti, jer nosi u sebi jasan dokaz protiv onih koji su se suprotstavljali hazreti Aliji i ehlulbejtu. Bio sam odvec zabrinut sve dok nisam procitao knjigu "El-Isbah" u kojoj Ibn Hadzar el-Askalani daje sljedeci komentar vezan za ovaj hadis: "...

Ovaj hadis sam preuzeo od Jahja ibn Ja'ala el-Muharabi ali on je slab (prenosilac hadisa)" Tada sam postao siguran da hadis nije korektan i da ga je Jahja ibn Ja'ala elMuharabi sigurno izmislio, zbog cega ga Ibn Hadzar naziva "slabim" prenosiocem hadisa. Ali, zahvaljujuci Allahu, Dzelleshanuhu, pravu istinu sam doznao citajuji knjigu "Ideologijske rasprave o pisanju Ibrahima elDzabhana."[Munakashah Aka'dijja fi Makalat lbrahim el-Dzaban]

Ova knjiga mi je pojasnila situaciju i pomocu nje sam otkrio da je, u stvari, Jahja ibn Ja'ala el-Muhrabi bio pouzdan prenosilac hadisa, jer su se dva sejha, Buhari i Muslim, oslanjali na njega. U daljoj istrazi otkrivam da je Buhari uzeo od njega nekoliko hadisa vezanih za Hudejbijsku bitku, koje je smjestio u treci dio na stranu 31.

Muslim je takodjer prenio od njega nekoliko hadisa, koji se mogu naci u njegovom sahihu, peti dio pod naslovom "Granice" na strani 119. Cak ga i El-Dhalabi, poznat po svojim strogim kriterijama, svrstava medu pouzdane prenosioce. To cine i imami el-Dzurha i el-Ta'dila (kriteriji koji se primijenjuju u nauci o hadisima s ciljem da se odvoje pouzdani od nepouzdanih prenosioca hadisa). Zbog svega toga su Buhari i Muslim prihvatali hadise koje je prenosio Jahja ibn Ja'ala el-Muhrabi, jer su ga smatrali pouzdanim prenosiocem, a njegove hadise tacinim.

Sada, zasto sve to spletkarenje, pretvaranje i zavaravanje o covjeku koji je bio smatran pouzdanim od strane velikih sakupljaca hadisa? Da li, mozda, zbog toga sto je govorio istinu o neophodnosti da se slijedi ehlulbejt, pa ga je Ibn Hadzar svrstao u "slabe" prenosioce? Cini se da Ibn Hadzar nije racunao da ce ono sto pise biti u detalje analizirano i otkrivene njegove predrasude i pristrasnost. Alimi posveceni istini i vodjeni svjetlom Poslanika i njegovog ehlulbejta su bili u stanju otkriti njegove slabosti.

Kasnije sam shvatio da su neki od nasih alima pokusavali da sakriju istinu vezanu za zivote nekih ashaba i halifa, koje su smatrali svojim vodjama i zastitnicima. Nalazimo ih kako tumace korektne hadise na svoj nacin, dajuci im izmijenjeno znacenje, ili odbijajuci prihvatati one hadise koji idu protiv njihovih vjerovanja, Cak i ako se nalaze u njihovim vlastitim knjigama sahih (ispravnih i tacnih) hadisa.

Ponekad znaju odstraniti pola ili jednu trecinu iz Poslanikovog hadisa ili ga zamijeniti necim drugim! Ili ce izazvati sumnju prema pouzdanim prenosiocima hadisa, jer oni spominju nesto sto im se ne dopada. Ako je to vec bilo objavljeno u prvom izdanju neke knjige, gledaju da se takav hadis ili dio hadisa ne nadje u sljedecim izdanjima.

Te ispravke nigdje ne spominju, ali i malo inteligentnom citaocu je jasno zbog cega se to radi. Postao sam svjestan ovih stvari poslije izvrsenog detaljnog studiranja i ispitivanja. Za sve ovo sto pisem imam neoborive dokaze. Zelim da prestanu pravdati te ashabe koji su se vratili nazad u nevjerovanje jer ono sto pisu je suprotno onome sto se desilo.

Zelim da slijede pravi put, cak i ako je tezak, jer bi im onda savjesti bile mirne i ne bi vise uznemiravali druge. Oni tvrde da su neki od pravih ashaba bili nepouzdani u prenosenju Poslanikovih hadisa. To im je posluzilo kao izgovor da bi odstranili sve sto su zeljeli, narocito ona Poslanikova kazivanja u kojima je davao zadnje instrukcije prije smrti.

Obojica, i Buhari i Muslim, pisu o cinjenici da je Allahov Poslanik na samrtnoj postelji savjetovao muslimane o tri stvari:

- Odstranite mnogobosce sa Arabijskog poluostrva

- Darivajte sve delegacije na isti nacin kao sto sam i ja to cinio i

- "Zaboravio sam trecu" - kaze prenosilac ovog hadisa

[Sahih Buhari, dio 5, knjiga 59, hadis 716]

Da li je moguce da su svi prisutni ashabi, koji su culi sve tri poslanikove zelje, zaboravili trecu!? Ne, sigurno da nisu. To je bila politika koja ih je prisilila da zaborave i nikad vise to da spomenu. Zaista, ovo je jos jedna od tragikomedija organizovana od strane tih ashaba jer nema sumnje da je prva poslanikova oporuka bila da se hazreti Alija prihvati kao njegov nasljednik, tj. halifa. To je ono sto prenosilac ovog hadisa nije smio da pomene.

Uprkos velikim naporima da to bude sakriveno ili odstranjeno, osobi koja se upusti u istragu ce se sigurno otkriti cinjenica da je Poslanik postavio Aliju za nasljednika.

Buhari prenosi u dijelu pod naslovom "El Vasaja" (Nasljedstvo ili Preporuka), Muslim, takodjer, prenosi u svom Sahihu da je Poslanik preporucio hazreti Aliju za svog nasljednika u prisustvu Ajse.

[Sahih Muslim, knjiga 13, hadis #4013]

Pogledajmo kako Allah pokazuje Svoju svjetlost uprkos nastojanjima tlacitelja da je prekriju!! Ponavljam ovdje ono sto sam rekao prije: ako ti ashabi nisu bili pouzdani u prenosenju zadnjih Poslanikovih zelja, onda ne mozemo optuzivati njihove sljedbenike niti one koji su dosli poslije njih. Ako Ajsa nije mogla cuti Alijino ime da se spomene, niti mu je ikad zeljela dobro - kao sto Ibn Sa'd pise u svojoj knjizi "Tabakat"

[Tabakt Ibn Sa'ad, dio II, str. 29]

i Buhari u svome Sahihu u dijelu pod naslovom "Poslanikova bolest i smrt"; i ako se zna da je, kada je cula vijest o Alijinoj smrti, u znak zahvalnosti, ucinila sedzdu - kako od nje mozemo ocekivati da govori u njegovu koristNema snage niti moci osim u Allaha, Najuzvishenijeg, Najveceg. 

 

O idztihadu (interpretaciji)

 Pomocu istrazivanja sam dosao do zakljucka da pocetak nesrece, koja ce zadesiti muslimane, potice od pogresnog idztihada jasnih Poslanikovih hadisa od strane pojedinih utjecajnih ashaba. Na taj nacin su prekrsili Allahova naredjenja i izmijenili Poslanikov sunnet.

 

Poslije njih su islamska ulema i vodje, koji su slijedili njihov primjer, cesto isli suprotno Poslanikovom sunnetu ako se nije slagao sa onim sto je jedan od tih ashaba radio poslije njega. Ponekad se islo toliko daleko da su radili direktno u suprotnosti sa Kur'anom. Dokaz da ne pretjerujem u ovoj tvrdnji je primjer sa "tejemumom" kojeg sam opisao ranije u ovoj knjizi.

 

Uprkos cinjenici da postoji jasan kur'anski ajet vezan za tejjemum, oni su opet uzimali sebi slobodu da ga protumace na svoj nacin tj. da kazu - "ako nema vode ne treba klanjati". Abdullah ibn Omer je za ovo dao opravdanje koje smo vec naveli ranije. Jedan od prvih ashaba koji je otvorio vrata ovoj vrsti idztihada je bio drugi halifa, koji je bio slobodan da protumaci kur'anski tekst na svoj nacin i zaustavi isplatu onima cija su srca bila naklonjena islamu, mada je Allah odredio da im pripadne dio zekata.

 

Primjeri za njegov idztihad Poslanikovog sunneta su brojni. U njima vidimo da je isao toliko daleko da se suprotstavljao Poslaniku cak i za vrijeme njegovog zivota. Dokaz za ovo je slucaj kod Hudejbijskog ugovora, kao i kada je odbio dati Poslaniku papir i olovku rekavsi da je Kur'an dovoljan za muslimane. Postoji jos jedan dogadjaj u koji je ukljucen i Omer ibn Hatab.

 

To je bilo o "shirenju vijesti o Dzennetu", kada je Poslanik poslao Abu Hurejru da obavijesti svakog onoga za kojeg je bio siguran da vjeruje u "La ilaahe illellaah" (nema boga osim Allaha), da ce uci u Dzennet. Abu Hurejra je otisao i sirio vijest sve dok nije sreo Omera ibn Hataba. Kada ga je ovaj cuo, naredio mu je da prestane i toliko ga istukao dok ovaj nije pao na zemlju.

 

Abu Hurejra je teskom mukom dosao nazad Poslaniku i ispricao mu o svemu. Kada je Poslanik upitao Omera zasto je to ucinio, on je odgovorio pitajuci ga: "Da li ste ga poslali da prosiri vijest da ce u Dzennet svako onaj ko vjeruje u La ilaahe illellaah"? Poslanik je odgovorio potvrdno, na sta je Omer rekao: "Niste trebali to ciniti, jer se bojim da ce se ljudi previse oslanjati na "La ilahe illellaah". Takodjer, imamo njegovog sina, Abdullaha ibn Omera; koji je bio zabrinut da ljudi ne bi prihvatili tejjemum umjesto vode, pa im je rekao da ne klanjaju.

 

Zasto se nisu drzali sunneta onakvog kakav je bio, ne pokusavajudi da ga tumace na svoj nacin?? Ovo se zavrsilo u gubljenju izvornih islamskih pravila, povredi Allahovog autoriteta i podjeli muslimana na razlicite sekte. Posmatrajuci odnos koji je Omer imao prema Bozijem Poslaniku i njegovom nacinu zivota (sunnetu), mozemo sa sigurnoscu zakljuciti da on nije vjerovao u njegovu nepogrjesivost smatrajuci ga za obicnog covjeka, koji je ponekad grijesio a ponekad ispravno postupao. Sada razumijemo i ucenje sunijske uleme koji prihvataju Omera kao vodju, a koji tvrde da je Poslanik bio nepogrjesiv samo po pitanju kur'anske objave, dok je u ostalim stvarima bio obicno ljudsko stvorenje, nekad u pravu a nekad ne.

 

Neki zavedeni ljudi tvrde da je Allahov Poslanik dozvoljavao sejtanu pristup u svoju kucu. Jednom, kazu, da je Poslanik lezao na jastucima okruzen zenama koje su svirale tamburine, a pored njega je, u dobrom raspolozenju, sjedio sejtan. Kada se Omer pojavio sejtan je pobjegao a zene sakrile tamburine ispod jastuka. "U trenutku kada te je vidio da dolazis, sejtan je pobjegao glavom bez obzira". - Bozji Poslanik mu je rekao.

 

Zato nije iznenadjujuce da je Omer imao vlastito misljenje o stvarima islama? Dozvoljavao je sebi da se raspravlja s Poslanikom o politickim pitanjima kao i o onima vezanim za vjeru. Tako se stvorila grupa ashaba oko Omera koji su slijedili svoje misljenje i primjenjivali svoj idztihad uprkos jasnim Poslanikovim zeljama. Kao dokaz nam moze posluziti njihovo ponasanje onog tragicnog dana, kada su podrzali Omera ne ispunjavajuci posljednju zelju poslanika Muhammeda (s) Dalje, mozemo zakljuciti da je to bila ista grupa koja nije prihvatila Poslanikove rijeci sa El-Ghadira u kojima je jasno naznacio ko ce ga naslijediti i koga muslimani treba da slijede poslije njega.

 

Sastanak u sakifi i postavljanje Abu Bekra kao halife je rezultat njihovog idztihada i oslanjanja na vlastito misljenje. Kada su preuzeli potpunu kontrolu, ucinili su sve da muslimani pocnu "zaboravljati" Poslanikove hadise vezane za halifat i njegovo nasljedivanje. Oni su se suprotstavili Kur'anu, krsili njegove zakone i mijenjali pravila. Posljedica toga je bila tragedija sa hazreti Fatimom, koja je dosla iza tragedije njenog muza kada je bio lisen svog prava. Onda dolazi tragedija oko placanja zekata kada su pobijeni oni koji su odbili da plate, sto je bilo potpuno suprotno Poslanikovoj praksi.

 

Zatim slijedi Omerov dolazak na vlast sto je opet bila samovoljnost Abu Bekra, a sto je bilo potpuno suprotno sistemu sure (medjusobnog dogovaranja), pomocu kojeg je on postao halifa i pomocu kojeg je vladao.

 

Kada je Omer postao halifa ucinio je stvari jos gorim, poceo je zabranjivati stvari koje su bile dopustene za vrijeme Poslanika

[Sahih Muslim, knjiga 07, hadis #2801]

 

a dopustati stvari koje su bile zabranjene.

[Sahih Muslim, knjiga 09, hadis #3493]

 

Poslije njih je na vlast dosao Osman, koji je poduzeo jos dalje korake u tumacenju islama prema vlastitom misljenju. Njegove promjene su pocele da uticu na politicki i vjerski zivot, dovodeci do pobune koja se zavrsila njegovim ubistvom. Kada je imam Alija bio zaduzen za vodjstvo Zajednice Muslimana, preuzeo je na sebe da povrati Zajednicu u stanje u kojem je bila za vrijeme Poslanikovog zivota.

 

U svom nastojanju da ozivi Poslanikov sunnet i kur'anska pravila i ukine novotarije susretao se sa velikim teskocama i problemima. Rijecima "Ko si ti da ukines nesto sto je Omer uveo! - cesto je bio docekivan Siguran sam da su mu svi oni koji su bili prisiljeni da se vrate na poslanikov sunnet, bili protivnici i borili se proti njega. Poceo je da iskorjenjuje sve inovacije i promjene u vjeri, koje su bile uzele maha u zadnjih dvadeset i pet godina, a na koje su ljudi bili vec navikli.

 

Narocito oni koji su se koristili privilegijama, prisvajajuci i troseci ono sto pripada Allahu i muslimanima. Uvijek cemo naci da umisljeni pojedici podrzavaju ovakvo tumacenje islama, jer im to omogucava da se okoriste, dok im istiniti Poslanikovi hadisi predstavljaju prepreke na putu ka dostizanju vlastitih prohtijeva. Da li nesto znaci ako ovakav idztihad ima podrsku medu ljudima, jer ga je lahko primijeniti i ne obavezuje nikoga? Zato sto Poslanikov sunnet zahtijeva pozrtvovanje i sprjecava samovolju, politicari to danas zovu teokratijom, sto znaci uspostavljanje Allahovog zakona.

 

Ovakav idztihad, koji uzima u obzir misljenja i volju vecine, ali kojim se gubi osjecaj odgovornosti, naziva se demokratija, sto znaci vladavina naroda.Ljudi, koji su se poslije Poslanikove smrti sastali u sakifi, odlucili su da ukinu teokratsku vladavinu koju je uveo poslanik Muhammed (s) zasnovanu na Kur'anskoj objavi i zamijene je demokratskom vladavinom zasnovanom na volji vecine.

 

U svakom slucaju, ti ashabi u tadasnje vrijeme nisu poznavali rijec "demokratija", nego su imali arapsku rijec "sura" [Dogovaranje] Oni, koji ni danas ne prihvataju Poslanikove hadise o postavljanju hazreti Alije za halifu, velike su pristalice "demokratije" i tvrde da je islam bio prvi koji je usvojio taj sistem. Oni se danas zalazu za reformu tj. modernizaciju islamskih normi i pravila da bi bili prihvaceni od Zapada.

 

Zbog toga su dobro docekani kod zapadnih vlada i poznati kao "napredni i tolerantni" muslimani. Shije, koji su na strani teokratije ili vladavine po Allahovim zakonima, odbijaju svaki pokusaj idztihada (interpretacije) po pitanju jasnih Poslanikovih hadisa i razlikuju izmedju slijedjenja Allahovih zakona i vladavine pomocu sura sistema.

 

Ono sto se ne moze naci u hadisima, tj. ono o cemu Poslanik nije govorio i sto se pojavilo kasnije, pokusava se rijesiti pomocu idztihada. Vidimo da je Allah S.V.T odabrao Svog vijesnika Muhammeda, ali mu je ipak rekao: "Zato im prastaj i moli se da im bude oprosteno i dogovaraj se s njima..." Kur'an: 3:159 Ali, sto se tice izbora vodja medju muslimanima, Allah kaze: "Gaspodar tvoj stvara sta hoce, i On odabira koga hoce.

 

Oni nemaju pravo da biraju..." Kur'an: 28:68 Kada Shije tvrde da je halifat morao pripasti hazreti Aliji, oni se, u stvari, drze jasnih dokaza koje nalazimo u Poslanikovim rijecima i u kur'anskom tekstu. Kada izlazu kritici neke od Poslanikovih ashaba, to je zbog toga sto su oni otisli protiv Poslanikovih naredjenja i zanemarili Kur'an. Kao rezultat toga prestalo se vladati po Allahovim zakonima i Poslanikovom sunnetu cime je Zajednici Muslimana nanesena rana koja ni do danas nije zarasla.

 

Zbog toga vlade zapadnih zemalja ne podnose shije. Za njih su oni vjerski fanatici i nazadni, jer zele da zive po Kur'anu, ciji zakoni kazu da se lopovu odsjece ruka, preljubnik bude kamenovan i koji podsticu na borbu na Allahovom putu. Kroz svoje istrazivanje cinilo mi se da sam shvatio zasto su neki sunnijski alimi zatvorili vrata idztihada u drugom vijeku poslije Hidzre.

 

Mozda, jer su bili uvidjeli gdje je ovakav idztihad doveo Zajednicu Muslimana, tj, u razne nesrece i krvave civilne ratove; i kako je promijenio muslimane, za koje je Allah rekao "Vi ste najbolji narod od svih naroda", u drustvo sa mnogo frakcija u kome je vladala anarhija i koje je na kraju napustilo pravi islam i vratilo se u dzahilijet (pred islamsko doba neznanja). Idztihad se nastavio sa shijama, koji su uvijek prvo slijedili dobro ocuvane i jasne hadise i pri tome su im pomagali dvanaest imama iz Poslanikove porodice.

 

Oni su naslijedili djedovo znanje i tvrdili da nema problema kojeg Allah nije rijesio i Njegov Poslanik ga razjasnio Sada, takodjer, razumijemo da su ashabi bili razlog sto su sunnijski alimi, u nedostatku pisanih dokumenata, pribjegli vlastitim zakljuccima, kijasu (analogija), Istishabu (asocijacija) i mnogim drugim mjerama.

 

Ti ashabi su vlastitim razmisljanjem dosli na odluku da sprijece zapisivanje Poslanikovih hadisa odmah poslije njegove smrti. Sada znamo da su se shije prihvatile imama Alije, koji je bio "Ulaz u Grad Znanja" i koji im je govorio:

"Pitajte me o bilo cemu jer Boziji Poslanik mi je pokazao hiljadu vrata znanja, od kojih svaka otvara hiljadu drugih.

[Tarikh Damashk od Ibn Asakira dio II, str.484; Maktal el-Husejn od Khavarizmija dio I, str.38; El-Gadir od Eminija dio III, str.l20]

 

Niko od shija nije podrzao Muaviju ibn Sufijana koji je znao sasvim malo o Poslanikovom sunnetu. Ali, poslije smrti hazreti Alije, Muavija je postao "Vodja vjernika", koji je u islam ukljucio vlastito misljenje i licne procjene i time nanio toliku stetu kao niko prije njega. Sunnijski alimi ga nazivaju "piscem objave" i za njih je on bio jedan od vodecih islamskih licnosti.

 

Kako ga mogu cijeniti kada je on bio taj koji je otrovao hazreti Hasana, Poslanikovog unuka, kojeg je on zvao liderom mladosti u Dzennetu? Mozda ce reci: "To je bila njegova procjena u kojoj je pogrijesio"!!?? Kako ga mogu cijeniti kada se docepao vlasti silom, preokrenuo "sura" sistem u nasljedni i postavio svog sina Jezida da ga naslijedi?

 

Kako ga mogu cijeniti kada je prisiljavao muslimane da psuju hazreti Aliju, ehlulbejt i Poslanikove potomke, u svakoj dzamiji, tako da je to postala tradicije za punih sezdeset godina. Kako ga mogu zvati "Piscem Objave" kada je objava dolazila Poslaniku u toku dvadeset tri godine od kojih je, prvih jedanaest, Muavija bio idolopoklonik; i kada je presao na islam, nije zivio u Medini (ne postoje istorijski podaci o tome), dok Boziji poslanik nije zivio u Mekki od njenog pada. Kako je onda Muavija uspio da zapisuje objavu? Pazimo se! Nema snage niti moci osim u Allaha, Uzvisenog, Velikog.

 

Opet se ono pitanje vraca nazad: Koje bio u pravu, a ko ne? Da li hazreti Alija i njegovi sljedbenici ili Muavija i njegove pristalice? Allahov Poslanik (s) je sve objasnio i za sve nam dao uputstva, samo sto su neki, koji tvrde da slijede njegov sunnet, stvar zakomplikovali.

 

Kroz proucavanje postalo mi je ocigledno da su oni koji pokusavaju da odbrane Muaviju, u stvari, njegovi sljedbenici i sljedbenici Umajjada, mada tvrde da su sljedbenici poslanika Muhammeda i njegovog sunneta. Prepoznat cemo ih po tome sto mrze sljedbenike hazreti Alije, vesele se na Dan Asure i brane one ashabe koji su povrijedili Allahovog Poslanika za vrijeme zivota, a i poslije njegove smrti, uvijek ispravljajuci njihova djela i pravdajuci njihove postupke.

 

Kako neko moze tvrditi da je na strani hazreti Alije i AhlulBejta, a u isto vrijeme podrzavati njihove neprijatelje i ubice? Kako neko moze postivati Allaha i Njegovog Poslanika, a u isto vrijeme braniti one koji su izmijenili Allahove zakone i Poslanikov sunnet, tumacili ih na svoj nacin i uvodili vlastita pravila? Kako su mogli postovati one koji nisu postivali poslanika Muhammeda (s) optuzujuci ga da prica besmislice i kritikujuci njegovo vodjstvo?

 

Kako su mogli slijediti vjerske vodje koje su bile postavljene od strane vladajudih partija Umajjada i Abbasida za njihove politicke igre, a napustiti druge koji su bili nabrojani [Sahih Buhari, dio 9, knjiga 89, hadis 329] i imenovani [Jenebi el-Mevedda od Kunduzi Hanafija] od strane poslanika Muhammeda (s)? Kako su mogli slijediti nekoga ko nije dobro poznavao Bozijeg Poslanika, a napustiti "Vrata u Grad Znanja", hazreti Aliju, koji je bio poslaniku Muhammedu ono sto je Harun bio poslaniku Musi?

 

Sada, da vidimo ko je bio prvi koji je koristio rijec Ahlul Sunna vel Dzema'a (Sljedbenici sunneta i zajednistva) Godinu u kojoj je Muavija dosao na vlast su nazvali "Godinom zajednistva". Ovaj naziv je potekao iz dogadjaja kada su se muslimani poslije Osmanove smrti podijelili u dvije grupe: grupu hazreti Alije (shije) i Muavijinu grupu. Kada je hazreti Alija poginuo, Muavija je potpisao ugovor sa imamom Hasanom, pomocu kojeg je postao halifom.

 

On je nastojao da progonom i eliminacijom shija "ujedini" Zajednicu Muslimana, koja je sada bila primorana da prihvati i slijedi njegov sunnet, a ne sunnet Bozijeg Poslanika (s). Imami i drugi clanovi ehlulbejta su znali bolje o sunnetu svog djeda od bilo koga, jer kako poznata izreka kaze "Ljudi Mekke najbolje znaju njene staze i puteljke".

 

Na zalost, dvanaest imama, koje je Poslanik pominjao u svojim hadisima, nisu dobili podrsku, nego su bili podrzani njihovi neprijatelji. Uprkos prihvatanju hadisa u kojem Poslanik kaze da ce poslije njega biti dvanaest halifa, svi od Kurejsa, mi uvijek zastanemo na cetiri.

 

Mozda, jer je to bio Muavija, koji nas je prozvao Ahlul Sunna vel Dzema'a (krace sunije), natjerao da se njegov sunnet postuje i ucio generacije muslimana da psuju na hazreti Aliju i AhlulBejt. Ovo je trajalo punih sesdeset godina dok Omer ibn Abdul Aziz, neka Allah bude s njim zadovoljan, nije to ukinuo. Neki istoricari nam kazuju da su Umajjadi, kojima je Omer ibn Abdul Aziz pripadao, spremali njegovo ubistvo.

 

O moj narode! Podjimo - vodjeni Allahom Uzvisenim i Velikim - da pronadjemo istinu i oslobodimo se slijepih predrasuda. Mi smo ztve abbasidske propagande, mracne istorige i intelektualne praznine kojima smo bili podvrgnuti dugo vremena. Nema sumnje da smo bili zrtve podmuklosti i prepredenosti ljudi kao sto su Muavija, Amr ibn el-As, Mughejra ibn Sha bah i drugih. Ispitajmo nasu vlastitu istoriju s ciljem da se nadje prava istina i Allah ce nas nagraditi dvostruko.

 

Pokusajmo ujediniti ovu nasu Zajednicu koja se poslije Poslanikove smrti podijelila u sedamdeset tri sekte. Ujedinimo se pod zastavom "La ilaahe illellah. Muhammedurresulullah" i slijedimo clanove Poslanikovog ehlulbejta koje nam je naredio da slijedimo, rekavsi: "Ne idite ispred njih, jer cete se upropastiti; ne zaostajte iza njih, jer cete se i tada upropastiti; ne pokusavajte da ih ucite, jer oni znaju vise od vas".

 

[El-Durr el-Meethur od Sujutija dio II; str.60; Usd el-Ghabah dio III, str.l37; El- Sava'ik E1-Muhrika od Ibn Hadzara str.148, 226; Janabi elMevedda str.41, 137; Kanz el-Ummal dio I, str,168; Madzma el-Zavejd dio IX, str.163]

 

Ako ucinimo tako, oslobodicemo se Allahovog nezadovoljstva i ove nesrece danas; On ce izmijeniti nasa strahovanja u mir i spokojstvo. Ucinice da Njegov zakon zavlada Zemljom, kada ce se pokazati Njegov prijatelj, imam Mehdi - mir neka je njemu - kojeg je najavio poslanik Muhammed (s) a pomocu kojeg ce Allah ispuniti Zemlju mirom i pravdom poslije tlacenja i nepravde kojima je bila ispunjena.

 

Hadis o ladji

 Allahov Poslanik (s) je rekao:

"Pazite! Moj ehlulbejt (porodica) je kao Nuhova ladja, ko god se ukrca - spasice se, a ko god izostane - utopice se.

[El-Mustrak od Hakima dio III str 151; Janabi' el-Muveddeh str.30 i 370; ElSava'ik el-Muhrika od Ibn Hadzara str.184 i 234]

On je takodjer rekao:

Moj ehlulbejt su kao "Vrata pokajanja" sinova Israila - ko god prodje kroz njih bice mu oprosteno.

[Tarikh el-Hulefa od Sujutija i El-Dzami el-Saghir od istog autora; Isaaf elRaghibin od Hajsamija dio IX, str.168]

Ibn Hadzar je naveo ove hadise u svojoj knjizi "El- Sava'ik el-Mahrika" i dao sljedece objasnjenje:

"Poredjenjem ehlulbejta sa ladjom je, u stvari, slikovito receno da ce svako onaj, ko ih voli, postuje, pokazuje zahvalnost i slijedi njihovo ucenje, biti spasen od utapanja u moru neznanja i zablude.

U drugu ruku, svako onaj, ko odluci da im se ne pridruzi i ne uvidi njihove vrijednosti, potonut ce u dubine nezahvalnosti i biti unisten u burama tiranije i tlacenja. Upotrebom izraza "Vrata Pokajanja" (Ulaza u Jerusalem), koja je Allah podario Israilovom narodu kao dokaz Svoje milosti, zeli se reci da clanovi AhlulBejta predstavljaju dokaz Allahove milosti i oprosta za Muhammedov narod".

Pozelio sam upitati Ibn Hadzara da li je on bio jedan od onih koji se ukrcao na ladju, prosao kroz vrata pokajanja i bio vodjen uputom najucenijih, ili je bio jedan od onih koji su govorili ono sto sami nisu radili, a radili suprotno onome sto su vjerovali. Postoje mnogi koji nisu posteni prema sebi samima i koji, kada ih pitam ili s njima diskutujem, kazu:

"Mi vise postujemo ehlulbejt i hazreti Aliju od drugih. Mi volimo hazreti Fatimu, Hasana i Husejna i niko ne osporava njihove vrijednosti".

Jeste, oni govore jezicima ono sto im nije u srcima; oni ih vole i postuju, ali rade po praksi onih koji su ih proganjali i ubijali; ili, u najvecem broju slucaja, ne znaju ni ko su clanovi ehlulbejta. Kada ih pitas, kazu da ehlulbejt sacinjavaju Poslanikove supruge koje je Allah procistio i od svake necistoce sacuvao.

Kada sam u jednom razgovoru ovo pomenuo, moj sagovornik mi je ovo rekao: "Sve sunije slijede ehlulbejt, jer je Allahov Poslanik rekao da pola vjere trebamo uzeti od njegove Humejre (tj. Ajse), a kako smo to i ucinili, znaci da je pola nase vjere uzeto od ehlulbejta." Na osnovu ovoga se moze razumjeti njihovo stvarno postovanje ehlulbejta.

Kada su upitani o dvanaest imama, znaju samo za hazreti Aliju, Hasana i Husejna, dok neki od njih cak ne priznaju Hasana i Husejna za imame. Pored ovoga, oni postuju Muaviju, sina Sufijanovog, koji je otrovao Hasana i kojeg zovu "piscem objave". Oni, takodjer, postuju Amr ibn Asa na isti nacin kao i hazreti Aliju. Ovo nije nista drugo nego konfuzija u kojoj se zeli prekriti istina lazima, a svjetlost ogrnuti mrakom.

Kako moze srce vjernika biti ispunjeno Allahom i sejtanom u isto vrijeme? Allah kaze u Kur'anu: "Ne treba da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovom suprotstavljaju, makar im oni bili ocevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braca njihova ili rodjaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnazio, i on ce ih uvesti u dzenetske basce kroz koje ce rijeke teci, da u njima vjecno ostanu.

Allah je njima zadovoljan, a i oni ce Njime biti zadovoljni. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani ce sigurno uspijeti" Kur'an 58:22

Allah, Subhanehu ve Te'ala, na drugom mjestu kaze:

O vjernici, ako ste posli da se na putu Mome borite i da naklonost Moju steknete, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte - oni poricu istinu koja vam dolazi..." Kur'an 60:1

Poslanikovi hadisi u korist ehlulbejta

 Hadis o dvjema ostavljenim vrijednostima Allahov Poslanik (s) je rekao:

"O narode, medju vama ostavljam dvije vrijedne stvari pomocu kojih, ako ih se budete drzali, necete nikad zalutati. To su Allahova Knjiga (Kur'an) i moj Ahlulbejt (porodica)".

 

On je takodjer rekao:

"Allahov melek ce uskoro doci da me pozove i ja cu s njim poci. Ostavljam medju vama dvije vrijedne stvari: prva je Allahova Knjiga, u kojoj je uputstvo i svjetlost, a druga moja porodica (ehlulbejt). Opominjem vas vezano za svoju porodicu, tako mi Allaha opominjem vas za svoju porodicu".

[Sahih Muslim, knjiga 31, hadis #5920]

 

Ako pazljivo ispitamo ovaj hadis, koji je zapisan u suni sahih knjigama, shvatit cemo da su samo shije slijedili obje vazne stvari: "Allahovu Knjigu i Poslanikovu porodicu". Ostala vecina se drzala Omerovih rijeci "da nam je Allahova Knjiga dovoljna".

 

Da su se bar drzali Kur'ana kako treba, bez svojih tumacenja i izvodjenja! Ako sam Omer nije znao znacenje "el-Kalalah", niti mu je bilo,poznato pravilo iz Kur'ana vezano za tejemmum i druga pravila, kako je tek o onima koji su dosli poslije njega i koji su ga slijedili bez razumijevanja kur'anskog teksta?

 

Prirodno, oni ce mi odgovoriti poznatim rijecima da je, po njima, Poslanik rekao: "Ostavio sam vam Allahovu Knjigu i moj sunnet."

[Hadis je naveden u El-Nisa'i, El Tirmizi, Ibn Madza i Abu Davud]

 

Ovaj hadis, ako bi bio tacan a tacan je kada ga generalno uzimamo - odgovara hadisu o dvjema vrijednostima, jer kada je Poslanik govorio o svojoj porodici (ehlulbejt) imao je na umu da se njih treba drzati iz dva razloga: Prvo, vezano za pokazivanje i objasnjavane ispravnog Poslanikovog sunneta.

 

Da bi saznali i razumjeli Poslanikov sunnet, moramo za to upitati clanove njegove porodice. Oni nisu mogli lagati niti grijesiti, jer ih je Allah, Dzelle Shanuhu, oslobodio od cinjenja svakog grijeha u ajetu o Cistoci (33:33).

 

Drugo, da bi objasnili znacenje i namjenu odredjenih ajeta, jer sam Kur'an nije dovoljan da bi se po njemu upucivalo. Postoje mnoge grupe koje tvrde da slijede Kur'an dok su u stvari daleko odlutali i zastranili. Poslanik kaze: "Koliko je samo ucaca Kur'ana koje sam Kur'an proklinje i osudjuje" Allahova Knjiga ne govori i moze biti protumacena na bezbroj nacina jer sadrzi ajete slicnog sadrzaja i nejasnog znacenja. Da bi ih bili u stanju razumjeti, moramo traziti objashnjenja od onih koji imaju savrsheno znanje o Kur'anu.

 

Shije se u svemu pozivaju na bezgrijesne imame iz Poslanikove porodice i ne prihvataju nista ukoliko to nema podrsku pisanih dokumenata. Mi se uvijek pozivamo na ashabe, bilo da se radi o tumacenju Kur'ana ili potvrdi Poslanikovog sunneta, ashabe za cija tumacenja i licna misljenja o jasnom tekstu sada znamo.

 

A njih ima na hiljade, tako da se ne mozemo oslanjati na misljenje svakog od njih i jos poslije svega sta su ucinili poslije Poslanika Ako upitamo nase vjerske lidere: "Ciji sunnet slijedimo?" oni ce odgovoriti odlucno: "Sunnet Allahovog Poslanika"! Ali, istorijske cinjenice se s tim ne slazu, jer nalazimo u nasim knjigama da je Poslanik rekao: "Slijedite moj sunnet i sunnet ispravno vodjenih halifa. Cvrsto se drzite toga".

 

Ali sunnet kojeg smo slijedili je gotovo uvijek onaj od halifa, Cak i Poslanikov sunnet za koji tvrdimo da slijedimo je, u stvari, uziman od tih ljudi Takodjer mozemo procitati u nasim sahih knjigama da je Allahov Poslanik sprijecio muslimane da zapisuju njegov sunnet tako da ne bi mogao biti zamijenjen za Kur'an. Abu Bekr i Omer su radili isto za vrijeme njihovih halifata, tako da mi nemamo dokaz za dio hadisa: "Ostavljam vam svoj sunnet [Rijeci "moj sunnet" se ne nalaze u svih sest sahiha. Nalazimo ih u ElMuvata od Malika ibnAnasa, dok su ih oni, koji au dosli poslije, kao sto su Tabari i Ibn Hisham, preuzimali od Malika]

 

Primjeri koje sam naveo u ovoj knjizi, pored brojnih koje nisam pomenuo, su dovoljni da opovrgnu taj hadis, jer postoje mnogi dokazi u sunnetima (rijecima i djelima) Abu Bekra, Omera i Osmana, koji nam kazu da su radili suprotno i negirali Poslanikov sunnet. Prvi dogadaj se desio odmah poslije Poslanikove smrti, a koji je zabiljezen u sunnijskim knjigama i u radovima istoricara.

 

To je sukob izmedu Abu Bekra i hazreti Fatime vezan za navodne Poslanikove rijeci: "Mi, Poslanici, ne ostavljamo nista u nasljedstvo. Sve sto iza nas ostane pripada sirotinji" Fatima je rekla da tako nesto njen plemeniti otac nije mogao reci, jer se to suprotstavljalo Kur'anu; knjizi koja je bila njemu objavljena. Ona je svoje argumente uvijek zasnivala na ajetima iz Allahove Knjige. Allah, Uzviseni, kaze:

 

"Allah vam naredjuje da od djece vase. - muskom pripadne toliko koliko dvijema zanskim..." Kur'an 4:11

 

Ovaj ajet nosi generalno znacenje i vazi za sve ljude, Poslanike i one ko i to nisu. Hazreti Fatima je protestvovala i sa sljedecim rijecima iz Kur'ana: "I Sulejman,je naslijedio Davuda" Kur'an 27:16 a zna se da su obojica bili poslanici. Allah Uzviseni, takodjer, kaze:

 

"...zato mi pokloni od Sebe sina, da nasljedi mene i porodicu Jakubovu, ucini, Gospodaru moj, da budes s njim zadoljan". Kur'an 19:5-6

 

Drugi dogadjaj koji je bio povezan sa Abu Bekrom u vrijeme prvih dana njegovog halifata, a koji su istoricari sunnijskih mezheba, takodjer, zabiljezili, je bilo neslaganje sa njemu najblizim covjekom, Omerom ibn Hatabom. Dogadaj je vezan za Abu Bekrovu odluku da se bori protiv onih koji su odbijali da plate zekat.

 

Omer ga je odbijao od te ideje govoreci mu da je cuo Poslanika kako kaze: "Naredjeno mi je da se borim protiv ovog naroda sve dok ne priznaju da nema drugog boga osim Allaha (La ilaahe illellaah) i da je Muhammed Allahov Poslanik (Muhammedun Resulullaah).

 

Onaj ko ovo kaze moze zadrzati svoju imovinu i ja nemam pravo prolijevati njegovu krv; i on je odgovoran pred Allahom". Ovo sto sada navodimo je tekst citiran iz Muslimove znirke Sahih hadisa "Kada je Allahov Poslanik (s) predao zastavu Aliji pred napad na tvrdavu Khajber, on je upitao: "O Boziji Poslanice, do koje granice cu ih napadati?

 

Bori se protiv njih sve dok ne kazu La ilaahe illellah, Muhammedu rresullullah. Ako to kazu onda ces biti sprijecen da ih ubijes i da im imovinu oduzmes, osim ako to bude pravda zahtijevala; i oni ce tada biti odgovorni pred Allahom - odgovorio mu je Poslanik.

[Sahih Muslim, knjiga 31, hadis #5917]

 

Abu Bekr nije bio zadovoljan ovim hadisom, jer je zabiljezeno da je rekao: "Allaha mi, boricu se protiv onih koji razlikuju izmedu namaza i zekata, jer je zekat pravedan porez na imanje". I jos je rekao: "Allaha mi, ako mi ne daju nesto, pa bilo to i komad konopca koji su prije davali Allahovom Poslaniku, boriti cu se protiv njih za to". Kada ga je Omer ibn Hatab cuo da ovako govori rekao je: "Kada sam primijetio da je Abu Bekr bio odlucan po tom pitanju, postao sam zadovoljan".

 

Ja ne znam na koji nacin Allah moze biti zadovoljan sa nekim ko je nastojao da promijeni Poslanikov sunnet!? Ovakvo tumacenje je koristeno da se opravda ubijanje muslimana, mada je Allah zabranio ratovanje protiv njih. On kaze u Svojoj knjizi: "O vjernici, kada u rat krenete na Allahovom putu, sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite:

 

"Ti nisi vjernik! - kako bi ste se ovozemsljskih dobara domogli: ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije kao i oni bili, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato, uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista poznato ono sto radite". Kur'an 4:94

 

Oni koji su odbili da plate zekat Abu Bekru nisu odbijali znacaj i namjenu koju zekat nosi, nego su samo odgodili njegovo placanje da bi se raspitali o stvari. Shije kazu da su ovi muslimani bili iznenadjeni vijescu o dolasku Abu Bekra na polozaj halife, jer su neki od njih bili u Poslanikom drustvu na oprostajnom hadzu kada su culi njegovo naredjenje o nasljedivanju od strane Alije ibn Abi Taliba. Zbog toga su odlucili da sacekaju i da saznaju sta se desilo, ali Abu Bekr ih je zelio ucutkati prije nego pocnu govoriti istinu.

 

Ne smijemo ovdje zaboraviti da je Boziji Poslanik imao problema sa covjekom zvanim Sa'alaba, koji je upoorno trazio od njega da zamoli Allaha da mu omoguci da se obogati, obecavajuci da ce redovno davati sadaku. Poslanik se molio za njega i Sa'alaba je postao toliko bogat da su, ulice Medine bile ispunjene njegovim ovcama i kamilama.

 

Onda je on poceo da zanemaruje svoje duznosti i prestao dolaziti petkom u dzamiju na dzumu. Kada mu je Boziji Poslanik poslao svoje ljude da im uruci zekat, on je odbio da ga da, pravdajuci se da nije nista duzan. Boziji Poslanik nije naredio da od njega bude ista silom oteto niti da bude kaznjen. Vezano za ovo Allah je objavio sljedece:

 

"Ima ih koji su se obavezali Allahu: Ako nam iz obilja svoga dade, udjeljivacemo zaista milostinju i bicemo doista dobri"! - a kada im je On dao iz obilja Svoga oni su u tome pustali skrti i okrenuli se - a oni i onako glave okrecu". Kur'an 9:75-76

 

Poslije objave ovih ajeta, Sa'alaba je dosao placuci i zamolio Poslanika da prihvati od njega zekat, sto je, kako prenose, Poslanik odbio da ucini. Ako su Abu Bekr i Omer slijedili Poslanikov sunnet, onda zasto su dozvolili ubijanje tih nevinih muslimana samo zato sto su odbijali da daju zekat!? Sada, kada znamo dogadaj sa Sa'alabom, ne mozemo pronaci nijedno opravdanje za njihovo ubijanje, jer je to bilo potpuno suprotno Poslanikovom sunnetu.

 

Da li je Abu Bekrovo dopustenje Omeru da pobije sve te ljude imalo za cilj da se istina sa el-Ghadira ne bi prosirila Zajednicom Muslimana i sakrila cinjenica da je hazreti Alija bio odredjen halifom?.

 

Da li je Omer zbog toga zelio da se obracuna s njima i da li je zbog toga zaprijetio da ce ubiti i zapaliti one koji su se sklonili u hazreti Fatiminu kucu, ako ne priznaju njegovog prijatelja za halifu? Treci dogadjaj se desio u ranim danima Abu Bekrovog halifata, u kojem je doslo do neslaganja izmedu njega i Omera ibn Hataba i kada su jasni kur'anski ajeti i Poslanikov sunnet pogazeni: Halid ibn Valid je ubio Malika ibn Nuvejru i prisilio njegovu zenu da se uda za njega istog dana.

 

Omer je rekao Halidu: O Allahov neprijatelju! Ubio si muslimana i ozenio njegovu zenu iste noci. Allaha mi kamenovat cu te.

[Tarikh Tabari dio III, str.280; Tarikh el-Fida dio I, str.158; Tarikh el-Jakubi dio II, str.110; El-Isabah fi Marif'at el-Sahabah dio III, str.336]

 

Ali, Abu Bekr se stavio u Halidovu zastitu rekavsi: "Omere oprosti onome ko pocini gresku i ne kaznjavaj ga zbog toga". Ovo je je jos jedan skandal u muslimanskoj istoriji u koji je bio upleten jedan znacajni Poslanikov sahaba (Halid ibn Valid), o kome govorimo s velikim postovanjem i kojem smo dali titulu "uvijek izvucena Allahova sablja".

 

Sta mozemo reci o covjeku koji je pocinio ono sto je pocinio ovaj ashab?

Ubio je Malika ibn Nuvejru, postovanog Poslanikovog prijatelja, vodju plemena Tamim i Jarbu, poznatog zbog svoje hrabrosti i postenja. Istorija nam kazuje da ih je Halid zarobio na prevaru. Kada su odlozili oruzje da bi klanjali, oni su ih pohvatali i svezali. S njima je bila i Lejla, Malikova zena, koja je bila smatrana jednom od najljepsih zena Arabije, cija je ljepota opcinila Halida.

 

Malik mu je rekao: "Odvedi nas pred Abu Bekra, neka on odluci stvar medju nama. Abdullah ibn Omer i Abu Kutada el-Ansari su intrevenisali i trazili od Halida da ih posalje Abu Bekru, ali on je odbio rekavsi: "Allah mi nece nikad oprostiti ako ga ne ubijem."

Malik se onda okrenuo ka Lejli i rekao: "Ovo je onaj koji ce me ubiti." Poslije toga je Halid naredio da bude ubijen, zatim je uzeo njegovu zenu i spavao s njom iste noci.

[Tarikh el-Fida dio I, str.158; Tarikh el-Jakubi dioII, str.ll0; Tarikh Ibn elShihnah dio XI, str.114 (nalazi se na rubu stranice); Vafajat el-aajan dio VI, str.14]

 

Sta mozemo reci o tim ashabima koji su radili ono sto je Allah zabranjivao: ubijali muslimane zbog vlastitih prohtjeva i strasti i uzimali zene koje im je Allah zabranjivao da imaju. U islamu, udovica se ne moze udati za drugog covjeka prije isteka odredjenog vremenskog roka.

 

U Kur'anu je ovaj vremenski period tacno odredjen. Halid je slijedio vlastite strasti i bio toliko nizak, tako da se samo mozemo pitati kako mu je taj period (idda) mogao ista znaciti kada je vec ubio njenog muza i njegove pratioce uprkos cinjenici da su bili muslimani.

 

Abdullah ibn Omer i Abu Kutada, koji su bili svjedoci ovome i koji su kasnije bili toliko ljuti na Halida da su se po svom dolasku u Medinu, zakleli da nece vise nikad biti u nekoj armiji koja bi bila pod komandom Halida ibn Valida.

[Tarikh Tabari dio III, str.280; Tarikh El-Fida dio III, str.336; Tarikh el-Jakubi dio II, str.110]

 

Kako vec govorimo o ovoj temi, zanimljivo je procitati sta Hajkal kaze u svojoj knjizi "El-Siddik Abu Bekr" u odjeljku pod nazivom "Omerovo misljenje i njegovi stavovi". Hajkal pishe: "Omer je bio idealni primjer covjeka sa snaznim osjecajem za pravdu.

 

Odmah je uvidio da je Halid postupio nepravedno prema drugom muslimanu i ozenio mu zenu prije isteka njenog roka (idde). Zbog toga nije smio ostati u komandi armije da se takvo nesto ne bi ponovilo i ugrozilo ugled muslimana medu Arapima. Zato je rekao:

"Nije pravedno da Halid ostane nekaznjen poslije njegovog postupka prema Lejli".

 

Pretpostavimo za trenutak da je Halidu polozaj dopustao da ucini sa Malikom ono sto je ucinio i da je pri tome pogrijesio, preko cega Omer sigurno ne bi nikako presao, jer samo ono sto je uradio sa Malikovom udovicom je bilo dovoljno da bude kaznjen.

 

Polozaj komandanta i titula "Allahove sablje" mu nisu davali za pravo da ucini sve sto mu padne na pamet, jer bi, povodeci se za njim, i drugi uzimali sebi za pravo da ucine isto. Jos gore od toga, ovo bi bilo los primjer drugima o karakteru muslimana i njihovom postivanju Allahove Knjige.

 

Zbog svega ovoga, Omer je bio uporan sve dok Abu Bekr nije pozvao Halida da bi ga kritikovao. [El-Siddik Abu Bekr od Hajkala str 151] Sada cemo upitati gospodina Hajkala i sve nase alime, koji svom silom nastoje da zastite ugled ashaba: Zashto Abu Bekr nije kaznio Halida?

 

Ako je Omer bio primjer idealnog pravednog covjeka, zasto nije kaznio Halida da to bude poucan primjer drugima, nego ga je samo smjenio sa komandnog polozaja? Zasto nisu postovali Allahovu Knjigu, stitili i sprovodili njene zakone? Nista od toga! Sve je to bila politika! Ona cini cuda izmjenjujuci istinu i bacajuci Kur'an iza leda. Neki od nasih alima pisu u svojim knjigama o dogadjaju kada je Poslanik Muhammed (s) bio veoma ljut na Usamu.

 

On se pokusao zauzeti za zenu, koja je bila uhvacena da krade, a koja je bila iz ugledne familije. Poslanik mu je rekao: "Sram te bilo! Da li bi ti to promijenio jedan od Allahovih zakona. Allaha mi, da je to bila Fatima, Muhammedeova kcerka, ja bih joj odsjekao ruku.

Allah je unistio one prije vas, jer su pustali na slobodu lopova koji je bio od ugleda, a kaznjavali one koji su bili siromasni i slabi". Kako su mogli propustati da osude ubijanje nevinih muslimana i spavanje sa zenom jednog od njih iste noci, uprkos tragicne smrti njenog muza?

 

Suprotno tome, oni su pokusali da pronadju opravdanje za Halida nazivajuci ga "uvijek spremnom Allahovom sabljom". Sjecam se, jednom, kada sam pricao prijatelju o plemenitim vrlinama Halida ibn Valida, u vrijeme kada nisam znao istinu o njemu.

 

S divljenjem sam mu rekao da je on bio "Allahova sablja", na sto mi je prijatelj odgovorio: "Jeste, on je bio sablja, ali podmuklog sejtana" Tada sam bio iznenadjen, ali poslije istrazivanja Allah mi je otvorio oci i pomogao da saznam o stvarnim vrijednostima onih koji su prigrabili halifat, promijenili Allahove zakone i prekrsili Njegove zabrane.

 

Ovo je jos jedan poznati dogadaj koji se desio za vrijeme Poslanikovog zivota Poslanik je poslao Halida u pleme Dzudejmah da ih pozove u islam, ne govoreci mu da ih napada. Kada su posli da izjavljuju, mada nejasno, "Mi se okrecemo, (ka islamu) mi se okrecemo" Halid je poceo da ih napada sabljom i ubija. Onda je predao zarobljenike onima koji su dosli s njim i naredio im da ih pobiju. Neki od njih su odbili da to ucine, shvatajuci da su ovi ljudi prihvatili islam. Vratili su se nazad i obavijestili Poslanika o svemu.

 

Kada ih je saslusao, rekao je:

O Boze, ja sam neduzan za ono sto je Halid ucinio - dva puta.

[Sahih Buhari, dio 9, knjiga 89, hadis 299]

 

Poslije je poslao Aliju ibn Abi Taliba s novcem u pleme Dzudejmah da plati nadoknadu za Halidovo nedjelo i svu stetu u imovini, Cak i za jednog psa. Kada se Alija vratio, Poslanik se okrenuo ka Kibli (Ka'abi), podigao ruke prema nebu i rekao: "O Boze, neduzan sam Ti za ono sto je Halid ucinio" - tri puta.

[Sirat Ibn Hisham dio IV, str.53; Tabakat Ibn Sa'd, Usd el-Ghabah, dio III, str.102]

 

Mozemo li sada upitati gdje je ta takozvana pravednost ashaba? Ako je Halid ibn Valid smatran za jednog od nasih najvecih vojskovodja, cuven pod imenom "Allahova Sablja", da li to znaci da je Allah povlacio Svoju sablju da ubije nevine muslimane i povrijedi ljudsko dostojanstvo?

 

Ovdje se susrecemo sa nelogicnoscu:

Allah nam zabranjuje ubijanje i cinjenje zlih djela, dok je Halid povlacio sablju cineci zlo, ubijajuci neduzne muslimane i prisvajajuci njihova imanja i zene.Zar ne nalazimo teske lazi i prevare!? Tvoja je hvala i Tebi sam zahvalan, Boze moj. Nisi stvorio Nebesa i Zemlju i ono sto je medju njima da bi se nepravda cinila.

 

To hoce da pomislimo oni koji na Te hule. Tesko li onima koji Tebe vrijedjaju, Dzehennem je njihovo odrediste. Kako je Abu Bekr, koji je bio halifa muslimana, mogao cuti sve te zlocine i ne reci (uraditi) nista o njima?? Cak sta vise, naredio je Omeru da prestane napadati Halida i naljutio se na Abu Kutada koji je podigao glas protiv Halidovog nedjela.

 

Da li je to davao pravo Halidu da cini po svojoj procjeni, ali je ovaj pogrijesio? Koje izgovore mogu imati svi ti kriminalci koji tvrde da mogu raditi po svojoj procjeni, pa ponekad i pogrijesiti, unistavajuci nevine zivote i kaljajuci necije casti? Znaci, po Abu Bekrovoj procjeni Halid, za koga Omer kaze da je "Allahov neprijatelj", nije bio kriv! Omer je mislio da je Halid trebao biti ubijen, jer je ubio nevinog muslimana, ili je trebao biti kamenovan zbog toga sto je silovao Malikovu udovicu.

 

Nista se od ovoga nije desilo Halidu, jer Omer nije mogao uciniti nista posto je Halid imao podrsku Abu Bekra, koji je znao citavu istinu o njemu. Istoricari su zabjelezili da je poslije ovog podlog djela Halid bio poslan na pohod u Jemen odakle se vratio s pobjedom, ali i s mladom zenom. Nju je prigrabio na isti nacin kao i Lejlu, Malikovu zenu, s kojom je opet spavao prve noci nakon sto joj je ubio muza, prije nego se osusila krv neduznih muslimana i krv sljedbenika Musejlame. Kasnije ga je Abu Bekr zbog toga vise kritikovao nego u slucaju sa Lejlom.

[Hajkal u svojoj Knjizi "El-Siddik Abu Bekr", str.151]

 

Istoricari prenose Abu Bekrovo pismo Halidu u kojem mu kaze: "O Sine svoje majke! Tako mi zivota, ti ne cinis nista drugo nego mijenjas zene, dok se u tvome dvoristu jos nije osusila krv hiljadu i dvjesto muslimana.

[Tarikh Tabari dio lII, str. 254; Tarikh Khamis dio III, str.343]

 

Kada je Halid procitao pismo, prokomentarisao ga je ovim rijedima: "Ovo mora da je djelo El-A'sara", misleci na Omera ibn Hataba Ovo su bili jaki razlozi zbog kojih sam napustio ovu vrstu ashaba i njihovih sljedbenika koji ih i danas podrzavaju i srcano brane, proizvodeci razne dokaze da bi opravdali Abu Bekra, Omera, Osmana, Halida ibn Valida, Muaviju, Amr ibn el-Asa i drugih.

 

Allahu!

 

Ja se ogradjujem od rijeci i djela onih koji su se suprotstavili Tvojim naredjenjima, prekrsili Tvoja ogranicenja i zloupotrijebili tvoja ovlastenja. Ogradjujem se i od onih koji su ih podrzavali i slijedili uprkos znanja koje su imali o njihovim djelima.

 

Oprosti mi za moju naklonjenost koju sam prema njima imao, jer nisam znao, a kako Tvoj Poslanik kaze: "Onaj ko nije znao ce biti odgovoran za svoje neznanje". Allahu! Nase vodje su nas zavele, sakrile istinu od nas i iskrivile slike onih ashaba koji su otpali od vjere, tako da smo ih mi smatrali najboljim ljudima poslije Poslanika. Nema sumnje da su nasi preci bili zavedeni spletkama Umajjada i kasnije Abbasida. Allahu!

 

Oprosti njima, a i nama, jer Ti najbolje znas sta je u nasim srcima. Oni su voljeli i postovali te ashabe zato sto su mislili da su oni bili istinski prijatelji Tvog Poslanika, Tvoji blagoslovi i mir neka su njemu i onima koji ga vole. Ti znas da nam je on drag kao i njegova cestita porodica.

 

Od njih su imami od kojih Si drzao daleko svaku necistocu i grijeh, a na njihovom celu, lider muslimana, vodja vjernika, Imam svih bogobojaznih, nas hazreti Alija ibn Abi Talib. Allahu! Ucini me jednim od njihovih sljedbenika koji su se zauzeli za njihovu stvar i koji idu njihovim stopama.

 

Pomozi mi da se ukrcam na njihovu ladju i uhvatim za njihovo neraskidivo uze. Uvedi me kroz njihova vrata i pomozi mi da im budem odan, da slijedim njihove rijeci i djela i usvojim njihove vrline. Allahu! Udruzi me s njima, jer "Dana sudnjeg, covjek ce biti zajedno sa onima koje voli". 

Poslanikovi hadisi u hazreti Alijinu korist

 Postoje mnogi Poslanikovi hadisi pomocu kojih sam postao uvjeren da je hazreti Alija bio taj koji se trebao slijediti, a koje sam procitao u suni knjigama sahih (ispravnih i tacnih) hadisa. Sada cu navesti nekoliko oko kojih se slazu obje strane:

A: Poslanikov hadis: "Ja sam grad znanja a Alija je ulaz u njega. " [Mustadrak Hakim dio III, str.127; Tarikh ibn Kathir dio 7, str, 358]

Samo ovaj hadis bi bio dovoljan da nam ukaze na onoga ko bi trebao da bude slijedjen poslije Bozijeg Poslanika (s) iz prostog razloga sto oni koji imaju znanje zasluzuju da se slusaju.

Allah Dzelle Sanuhu kaze:

"...Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju"? Kur'an 39:9

Allah takodjer kaze:

"...Pa dali je onda dostojniji da se slijedi onaj koji na pravi put upucuje ili onaj koji ni sam nije na pravam putu, osim ako ga drugi na pravi put ne uputi? Sta vam je kako rasudjujete"? Kur'an 10:35

Istorija je zabiljezila mnoge cinjenice koje govore da je hazreti Alija imao najvise znanja medju ashabima, koji su uvijek dolazili da od njega traze savjete po svakom vaznom pitanju. Ne zna se ni za jedan slucaj da ih je on odbio niti da nije mogao pruziti odgovor. Abu Bekr je rekao:

"Molim se Allahu da me ne stavi u neku nevolju iz koje me Abul Hasan (Alija ibn Abi Talib) ne moze izvuci" I Omer takodjer: "Da nije bilo Alije, Omer bi nestao sa lica zemlje"

[Al-Isti'ab, dio III, str.39; Manakib el-Khavarizmi str.48; El-Rijadh d-Nadirah dio II, str.194]

 

Ibn Abaz kaze:

"Moje znanje i znanje svih Poslanikovih ashaba je samo kapljica u sedam mora u poredjenju sa Alijinim znanjem".

Hazreti Alija kaze o sebi: "Pitajte me prije nego me izgubite. Allaha mi, da me pitate o bilo cemu sto ce se desiti od danasnjeg dana pa sve do Sudnjeg, rekao bih vam o tome. Pitajte me o Allahovoj Knjizi (Kur'anu), jer nema Ajeta o kojem ja ne znam da li je bio objavljen po noci ili danu, ili da li je bio objavljen u ravnici ili u predjelu planinskom".

[El-Mubib el-Tabari i Rijadh Nadirah dio II, str.98; Tarikh el-Khulafa od Sujutija str.124; El-Itkan, dio II, str.3l9; Fath el-Bari dio VIII, str.485; Tethiib el-Tethib dio VII, str.338]

Jednom je Abu Bekr bio upitan za znacenje "Abb" (vocnjaci pasnjaci, zelenilo) - rijeci u Kur'anu iz ajeta "...i vocnjaci i pasnjaci - na uzivanje vama i vasoj stoci". Kur'an 30:31-32 na sto je on odgovorio:

"Koje nebo ce stajati iznad mene i koja zemlja de me ponijeti ako kazem nesto sto ne znam iz Allahove Knjige (Kur'ana)" A, ovo je Omer rekao o sebi: "Svi ljudi znaju vise od mene, cak i zene".

Kada je bio upitan o znacenju jednog Kur'anskog ajeta, dobro se izgalamio na covjeka koji ga je pitao prije nego sto ga je istukao do krvi i onda mu rekao:

"Ne pitaj o stvarima koje mogu imati lose posljedice po tebe"

[Sunan el-Darimi dio I; str.54; Tefsir ibn Kethir dio IV, str.232; El-Durr elMenthur dio VI, str.111]

Takodjer je bio upitan o rijeci "El-Kalalah", ali nije znao njeno znacenje. U svom tefsiru Tabari pise da je Omer rekao: "Poznavanje znacenja elKalalah-e bi mi bilo vrjednije od posjedovanja jedne od palata slicnim onima u Siriji". U jednom od svojih knjiga, Ibn Madza prenosi da je Omer rekao: "Postoje tri stvari, koje bi mi, da ih je Allahov Poslanik objasnio, bile draze od bilo cega na svijetu, a to su: el- Kalalah, kamata (zelenastvo) i halifat". Neka nas Allah sacuva od pomisli da Poslanik nije objasnio ove stvari!

B: Poslanikov Hadis: "O Alija! Ti si meni kao sto je Harun bio Poslaniku Musau, samo sto poslije mene nece vishe biti poslanika".

Ovaj hadis, kao sto je ocigledno svakoj razumnoj osobi, pokazuje posebnu karakteristiku Amirul Mu'minina, koja mu daje za pravo da bude pomagac, zastitnik i nasljednik Allahovog Poslanika, kao sto je Harun bio pomagac, zastitnik i nasljednik poslanika Muse, kada je ovaj otisao odazivajudici se Allahovom pozivu. Polozaj Alije ibn Abi Taliba u odnosu na poslanika Muhammeda (s) je potpuno jednak polozaju Haruna u odnosu na poslanika Musu, osim poslanstva, sto je i bilo iskljuceno u navedenom hadisu. Ovdje nalazimo cinjenicu da je imam Alija, u stvari, bio najbolji covjek od svih Poslanikovih ashaba.

C: Poslanikov hadis:

"Alija je vodja svima onima koji smatraju mene vodjom. Boze! Voli onoga ko njega voli i mrzi onoga ko njega mrzi; pomozi onome ko pomaze njemu i napusti onoga ko napusti njega; i ucini put pravde svaki put kojim se uputi".

Samo ovaj hadis je dovoljan da opovrgne svaku tvrdnju o prednosti Abu Bekra, Omera i Osmana nad hazreti Alijom, koji je bio postavljen od samog Bozijeg Poslanika za vodju svih vjernika poslije njega. Nikako ne mozemo uzeti u obzir tumacenja nekih da je umjesto "vodja" Poslanik mislio "prijatelj i pomocnik".

Ocigledna namjera ovog iskrivljavanja je da se zastite ugledi ashaba. Allahov Poslanik je stajao u pustinji po najvecoj popodnevnoj zezi, govoreci: "Da li svjedocite da ja imam vlast i najvise prava nad svim vijernicima? Svjedocimo, o Boziji Poslanice! - prisutni su uzviknuli.

Onda znajte da je Alija vodja svima onima kojima sam ja vodja... Ovo je jasan dokaz da je Poslanik odredio Aliju da bude vodja Zajednice Muslimana poslije njega.

Svaka postena i razumna osoba mora ovako protumaciti ovaj hadis ukoliko zeli da sacuva ugled poslanika Muhammeda (s) Oni koji drugacije tumace ovaj hadis, u stvari, skrnave ugled i razboritost Bozijeg Poslanika, koji je zaustavio karavan od nekoliko hiljada muslimana, usred pustinje i po najvecoj zezi, samo da bi im rekao da im je Alija prijatelj i pomocnik.

Kako ti, koji zele da po svaku cijenu sacuvaju ugled svojih gospodara, tumace cestitanje Aliji koje je Poslanik organizovao, u kojem su mu svi odali priznanje, pocevsi od Poslanikovih zena pa sve do Abu Bekra i Omera, koji su rekli:

"Cestitamo Alija, postao si vodja svih vijernika"???

Sada je ocigledno da su oni, koji su drugacije tumacili ovaj hadis, zeljeli da istina ostane sakrivena. Tesko li se njima zbog onoga sto su pisali, tesko li se onima koji i dan danas tako pisu. Allah, Uzvisheni kaze: " ...a neki od njih svjesno istinu prikrivaju" Kur'an 2:146

D: Poslanikov hadis:

"Alija je dio mene a ja dio njega. Niko ne moze uraditi ono cime sam zaduzen osim mene i Alije"

[Sunan ibn Madza dio I, str.44; Khasejs el-Nisa'i str.20; Sahih Tirmzi dio V, str.300; Dzamial Usul od Ibn Kethira dio IX, str.471; Dzami Saghir od Sujutija dio II, str.56; Rijadh Nadhir dio II, str.229]

Ovaj hadis nam pokazuje da je hazreti Alija bio jedina osoba kojoj je Poslanik povjeravao da uradi za njega vazne poslove. Poslanik je ovo izrekao na dan Velikog Hadza kada je umjesto Abu Bekra poslao Aliju sa surom El Bara''a. Abu Bekr se vratio placuci i rekao:

"O Allahov Poslanice! Zaduzi i mene necim". Poslanik mu je odgovorio: "Moj Gospodar mi je objavio da niko ne moze uraditi ono cime sam zaduzen osim mene i Alije" Postoji jos jedan hadis koji podrzava ovaj upravo navedeni. Jedne prilike Poslanik je rekao: "O Alija! Ti ces im pokazati pravi put kada se poslije mene razdor i nesloga pojave medju njima"

[Tarikh Dimashk od Ibn Asakira, dio II, str.488; Kunuz el-Hakaik od Muavija, str.203; Kanz el-Ummel, dio V, str.33]

Ako niko nije mogao uraditi ono cime je Poslanik bio zaduzen osim Alije i ako je on bio taj koji je trebao pokazati pravi put u danima nesloge poslije Poslanika, onda kako su mogle osobe, koje nisu znale znacenje "el-Abb" i "el-Kalalah", imati prednost nad njim???

Ovo je jedna od tragedija koje su pogodile Zajednicu Muslimana sprijecavajuci je da odigra ulogu koju joj je Allah odredio. Ne mozemo optuziti Allaha niti Bozijeg Poslanika, a ni Vodju vjernika, Aliju ibn Abi Taliba, nego optuziti treba one koji su se pobunili i promijenili. Allah, Subhanehu ve Te'ala, kaze: A kad im se kaze: "Pristupite onome sto Allah objavljuje, i Poslaniku"!; oni odgovaraju: "Dovoljno nam je ono sto smo od predaka nasih zapamtili".

Zar i ako preci,njihovi nisu nista znali i ako nisu na pravom putu bili"?! Kur'an 5:104

E: Poslanikov hadis koji je izrekao u svojoj kuci na dan kada je pozvao rodbinu da prime islam. Allahov Poslanik (s) je rekao pokazujci na hazreti Aliju:

"Ovo je maj brat, moj zamjenik i moj nasljednik (halifa) poslije mene, zato ga slusajte, i budite mu poslusni"

[Tarikh Tabari dio II, str.319; Tarikh Ibn el-Asir dio II, str.62; El-Sirah el-Halabija dio I, str.3ll; Shavahid Tenzil od Hasakanija dio I, str.371; Kanz el.Ummal dio XV, str.15; Tarikh Ibn Asakir dio I, str.85;]

Ovo je jos jedan tacan hadis, prenesen od strane mnogih istoricara izrecen na pocetku Poslanikove misije i koji je smatran kao jedan od njegovih mu'dziza (cuda). Uprkos toga, politicke igre su pokusale da iskrive cinjenice. Svjedoci smo da se tlacenje i nepravda, koje su bile ranije cinjene, ponavljaju i u danasnje vrijeme. Na primjer, Muhammmed Husejn Hajkal prenosi citav ovaj hadis u svojoj knjizi "Muhammedov Zivot" (strana 104, prvo izdanje 1334. p.H.)

Od drugog izdanja pa nadalje, dio hadisa gdje Poslanik kaze: "...on je moj zamjenik i moj nasljednik (halifa) poslije mene" je sada izostavljen. Takodjer, u Tabarijevom tefsiru, dio IX, strana 121, kada Poslanik kaze: "...moj zamjenik i moj nasljednik (halifa)" je promijenjeno u "Ovo je moj brat itd, itd.".

Samo su previdjeli da je Tabari zapisao ovaj hadis u njegovoj potpunosti i u svojim istorijskim analima drugi dio, strana 319. Pogledajmo kako se cinjenice nastoje sakriti i rijeci izmijeniti. Oni zele da ugase Allahovo svjetlo svojim ustima, ali Allah odrzava Svoju svjetlost. Za vrijeme istrage licno sam zelio da se uvjerim u istinu. Pronasao sam prvo izdanje knjige "Muhammedov Zivot" i vidio vlastitim ocima da je dio hadisa bio izostavljen.

Tada sam se zaista uvjerio da i danas postoje zli ljudi koji rade na tome da se dokazi uniste i cinjenice sakriju. Kada jedan posten istrazivac otkrije ovakve podle pokusaje da se istina sakrije, nema sumnje da ce se drzati dalje od ljudi koji stoje iza toga, siguran da nemaju dokaza osim lazi i iskrivljenih cinjenica.

Oni unajmljuju pisce kojima ponude velike svote novca, daju im titule i lazne fakultetske diplome s namjerom da za njih pisu knjige i clanke u kojima napadaju shije, optuzujuci ih za kafirluk, a u isto vrijeme braneci uglede ashaba, cak i onih koji su bili nepravedni i vratili se u nevjerovanje poslije smrti Bozijeg Poslanika. Allah kaze:

"Tako su gotovo istim rijecima, govorili i oni prije njih, srca su im slicna! A Mi dokaze objasnjavamo ljudima koji cvrsto vjeruju" Kur'an 2:118

 

Alija je bio zasluzniji za vodjstvo

 Jedan od razloga, koji me je naveo na promjenu i da napustim slijepo slijedjenje tradicije svojih oceva i djedova, je poredjenje Alije ibn Taliba i Abu Bekra, zasnovanog na logicnom zakljucivanju i istorijskim cinjenicama. Kao sto sam vec naveo na pocetku ove knjiga, u svom istrazivanju sam se oslanjao samo na izvore koji su prihvaceni sa obe strane, i shija i sunnija. Pretrazio sam knjige od obje strane i nasao da je samo hazreti Alija imao potpunu podrsku, i jos da se, po onome sto je bilo napisano, i shije i sunnije slazu o njegovim odlikama.

Sa druge strane, ne postoji takvo slaganje o vrlinama Abu Bekra, niti podrska njegovom zauzimanju polozaja halife (ranije smo pomenuli Omerov komentar o tome). Dalje, postoji mnogo napisanih stranica u sunnijskim autenticnim knjigama o osobinama hazreti Alije, koje shije koriste da bi dokazali o njegovim vrijednostima. Broj pohvalnih osobina o njemu je daleko veci od broja takvih informacija o bilo kojem drugom Poslanikovom ashabu.

Cak i Ahmed ibn Hambal je rekao: "Niko medju Poslanikovim ashabima nema vishe vrlina od Alije ibn Abi Taliba.[El-Mustadrak'ala el-Sahihejn od Ibn Hakima dio III, str.107; ElManakib od Khavarizmija, str.39; Tarikh el-Khulefa od Sujutija, str.l68;]

Kadi Ismail, El-Nasa'i i Abu Ali el-Nejsaburi kazu:

"Ni jednom od Poslanikovih ashaba se nije pripisvalo vise dobrih osobina nego sto je pripisano Aliju Ibn Abu Talibu."[El-Rijad el- Nadirah od Tabarija dio II, str.282; El-Savik el-Muhrikah od Ibn Hadzara el-Hejsama, str.72,118]

Primjecujemo da su Umajjadi ulagali velike napore da sprijece da informacije o hazreti Aliji dodju do muslimana. Cak su ih prisiljavali da ga javno proklinju i zabranjivali da se djeci nadijevaju imena po njemu. Uprkos svoj toj mrznji glas o njemu se daleko procuo.

Vezano za to imam Safi kaze:

"Iznenadjuje me cinjenica o tom covjeku, ciji kvaliteti su bili drzani u tajnosti od strane njegovih neprijetelja, zbog mrznje prema njemu, ali takodjer, i od strane njegovih prijatelja, zbog straha za vlastiti zivot, da se uprkos svemu tome, o njemu toliko zna".

Sto se tice Abu Bekra, pri citanju knjiga od obje grupe pronasao sam da je spominjanje njegovih vrlina u sunnijskoj literaturi mnogo manje od spominjanja vrlina hazreti Alije. Sve osobine o kojima sam citao u istorijskim knjigama, a koje idu u korist Abu Bekru su prenesene od Ajse, cije je neprijateljstvo prema hazreti Aliji dobro poznato i koja je uvijek nastojala da podrzi oca, ili od Abdullaha ibn Omera, za kojeg se zna da se uvijek suprotstavljao Aliji. On je bio jedan od onih koji su ga odbili priznati za cetvrtog halifu.

Abdullah ibn Omer je tvrdio da su najbolji ljudi poslije Poslanika bili Abu Bekr i Osman i da su, poslije njih dvojice, svi bili jednaki.

[Sahih Buhari, dio 5, knjiga 57, hadis 007]

Na ovaj nacin je pokusao da spusti imama Aliju na nivo obicnog covjeka, bez ikakvih prednosti i vrlina. Kako se Abdullah ibn Omer odnosio prema misljenjima vodecih ljudi Zajednice koji su tvrdili da "ni jedan od Poslanikovih ashaba nije bio vrjedniji od Alije ibn Abi Taliba".

Da li to Abdullah ibn Omer nije znao ni za jednu od njegovih vrlina i dobrih osobina? Jeste, tako mi Allaha, znao je, samo je o tome sutio zbog politickih igara u kojima je trebalo prikazati iskrivljene podatke. Vrline Abu Bekra su takodjer prenosene od Amr ibn 'Asa, Abu Hurejre, Urve i Ikrime, a svaki od njih je mrzio hazreti Aliju i borio se protiv njega, bilo oruzjem, bilo proizvodjenjem lazi o njemu i pripisivanjem vrlina njegovim neprijateljima.

Ahmed ibn Hanbal kaze:

"Ali ibn Abi Talib je imao mnogo neprijatelja koji su trazili da ga za nesto optuze, ali nikako nisu uspijevali u tome. Onda bi pronasli covjeka koji se borio protiv njega, pa bi poceli da ga hvale i pripisuju mu razne vrline. I to sve zbog velike mrznje prema njemu".[Fath El-Bari fi Sharh Sahih Buhari, dio VII. Str.83; Tarikh el-Khulefa od Sujutia str.l99; El-Savaik el-Muhrikah od Ibn Hidzra. str.l25]

Ali, Allah kaze:

"Oni se sluze spletkama, a Ja ih unistavam - zato nevjernicima jos vremena dadni, jos koji trenutak ih ostavi". Kur'an 86:15-17

Zar to nije Allahovo cudo, Njemu pripada Hvala, da su se vrline hazreti Alije prosirile uprkos sest vijekova tlacenja i nepravde prema njemu i AhlulBejtu. Prvo Umejjadi, pa onda Abbasidi, koji nisu bili nista manje surovi nego njihovi predhodnici.

Pjesnik Abu Firas el-Hamdani je napisao o njima sljedece stihove:

"Ono sto im je ruka plemena Harb ucinila, Nije nista, kad poredimo vasa djela, Koliko puta ste vjeru pogazili? Samo, koliko ste Muhammedove (porodice) krvi prolili, Pretvarate se da ste sljedbenici njegovi, Ali, od ciste krvi sinova Pejgamberovih, Vase ruke i macevi su prljavi.

Nakon sto sam zavrsio sa ovim navodima i nakon sto sam izasao iz mraka, zadnju odluku ostavljam Allahu, poslije cega ljudi nece imati mjesta ni za kakav izgovor. I pored cinjenice da je Abu Bekr bio prvi halifa i da je imao svu vlast i moc, uprkos mitu i poklonima koje su Umajjadi sirokogrudno davali svakom ko je hvalio Abu Bekra, Omera i Osmana, uprkos svih Abu Bekrovih i Omerovih izmisljenih vrlina i dobrih dijela, koje su ispunjavale stranice u knjigama, uprkos svemu tome, nisu uspjeli dostici ni zehru vrlina i kvaliteta imama Alije.

Dalje, ako analiziramo kazivanja o Abu Bekru, koja idu u njegovu korist, nalazimo da se ona ne slazu sa istorijskim cinjenicama, tako da ih ni jedan razuman covjek niti ikakva vjera ne moze prihvatiti. Ranije smo objasnili kazivanje koje je pripisano Poslaniku da je rekao:

"Ako bi Abu Bekrova vjera bila vagana sa vjerom citavog mog ummeta, njegova vjera bi prevagnula"

Da je Boziji Poslanik stvarno mislio da je Abu Bekrova vjera tolika, ne bi na celo armije stavio Usamu i naredio Abu Bekru da bude pod njegovom komandom, niti bi odbio da mu bude svjedok na bici na Uhudu, kada mu je rekao da nije siguran u njihovo ponasanje poslije njega, tako da je Abu Bekr zaplakao.

[Muvatta od Imama Malika, dio I, str.307; Maghazi el-Vakidi, str.310]

U dodatku tome, Poslanik ne bi poslao Aliju ibn Abi Taliba da preuzme od Abu Bekra suru el-Bara'a i umjesto njega je procita u Mekki.

[Sahih Tirmizi, dio IV, str.339; Musnad Ahmed ibn Hambel dio II, str.3l9; Mustadrak elHakim, dio III, str 51]

Niti bi Poslanik rekao na Hajberu, kada je predavao zastavu: Sutra cu predati svoju zastavu covjeku kojeg voli Allah i njegov Poslanik, koji uvijek naprijed ide i nikad se ne povlaci. Allah je ispunio njegovo srce potpunom vjerom. Onda je predao zastavu nikom drugom nego Aliji ibn Abi Talibu.

[Sahih Buhari, dio 5, knjiga 59, hadis 521]

Da je Allah dao Abu Bekru toliku vjeru, koja je nadmasivala vjeru svih muslimana, On mu, Veliki i Slavljen je, ne bi zaprijetio da ce ponistiti njegova djela zato sto je podigao glas iznad Poslanikovog.

[Sahih Buhari, dio 6, knjiga 60, hadis 368]

Da su hazreti Alija i ostali ashabi znali za ovaj veliki status Abu Bekra, ne bi ga odbili prihvatiti za lidera. Da je hazreti Fatima znala za taj veliki Abu Bekrov iman, ne bi bila na njega toliko ljuta, niti bi odbila da razgovara s njim, Cak ni da uzvrati njegov selam, niti bi na njega izazivala Allahov la'net (prokletstvo) u svojim namazima, niti mu u svojoj posljednjoj zelji zabranila da prisustvuje njenoj dzenazi.[El-Imama vel-Sijasa, dio I, str.14; A'alam el-Nisa, dio III, str.1215]

Neko ko je imao toliku vjeru, koja je bila veca od vjere svih muslimana zajedno, ne bi, u posljednjim trenucima zivota, zazalio svoje ponasanje prema hazreti Fatimi, paljenje El-Fudza'ah Es-Selami, zauzimanje pozicije halife. [Tarikh el-Tabari, dio IV, str. 52; El-Imam vel-Sijasa, dio I, str.l8; Tarikh el- Masudi, dio I, str.414] a takodjer, ne bi pozelio da nije ni bio ljudsko bice. Da li je zaista vjera ovog covjeka bila veca od vjere citave Zajednice?

Sada razmotrimo i popularno kazivanje: "Kada bih trebao izabrati prijatelja, uvijek bih odabrao Abu Bekra". Ovaj hadis je kao i onaj raniji. Gdje je bio Abu Bekr na dan "malog bratimljenja" u Mekki prije Hidzre ili na dan "velikog bratimljenja" u Medini poslije Hidzre, kada je Poslanik u oba slucaja izabrao Aliju kao svog brata rekavsi:

"Ti si mi brat u ovom zivotu kao i u onom poslije".

[Tetfikirat el-Khavass od Sibta ibn Dzavzija str.23; Tarikh Dimashk od Ibn Askira dio I, str.l07; El-Manakib od Khavarizrmija str.7; El-Fusul elMuhimmat Ibn Sagha Maliki, str.21] 

Poslanik se tada nije obratio Abu Bekru da ga uzme kao brata niti kao bliskog prijatelja. Ne zelim ulaziti dublje u ovu stvar. Smatram da su dovoljni i ovi primjeri koje sam pronasao u sunnijskim knjigama. Sto se shija tice, oni uopste ne smatraju takve hadise istinitim, imajuci jasne dokaze da su oni izmisljani u vremenu poslije Abu Bekrove smrti.

Ako ostavimo po strani vrline i obratimo paznju na greske ili grijehe, nikad se ni u jednoj istorijskoj knjizi, bilo sunnijskoj ili shijskoj, ne moze naci ni jedna greska pocinjena od hazreti Alije, dok u drugu ruku, mozemo citati o greskama i grijesima pocinjenim od drugih ashaba. Pronalazimo da postoji potpuno slaganje samo o hazreti Aliji. Istorijske cinjenice pokazuju da je jedino ispravno proglasenje halife bilo u hazreti Alijinom slucaju.

On je bio uzdrzan da se prihvati tog polozaja, ali muhadziri i ansari su insistirali na njegovom pristanku. Kada je konacno i bio proglasen, neki ashabi su odbili da ga priznaju, ali nisu nikad bili prisiljavani od strane imama da promijene svoje stavove. Sa druge strane, nalazimo da je proglasenje Abu Bekra bila "greska" - kako je to rekao Omer ibn Hatab - "od koje Allah treba da sacuva muslimane".

Dalje, proglasenje Omera drugim halifom je bilo obecano od strane Abu Bekra, pri cemu nije bilo nikakvih izbora niti dogovora. Proglasenje Osmana je bila istorijska komedija: Omer je odredio sest ljudi kao kandidate za halifat i naredio im da izaberu jednog izmedju sebe. Ako se cetiri budu slagala, a dva bila protiv, ova dvojica su trebali biti ubijeni.

Ako bi se ovih sest podjelili u dvije jednake grupe, onda je odluka Abul Rahmana ibn Avfan trebala biti usvojena. Ako prodje odredjeno vrijeme i oni ne uspiju doci na bilo kakvu odluku, svih sest su trebali biti ubijeni. Najvaznije u ovome je cinjenica da je Abdul Rahman najpre izabrao hazreti Aliju pod uslovom da vlada prema Allahovoj Knjizi (Kur'anu), prema Poslanikovom sunnetu i po praksi i nacinima vladanja (tj. sunnetu) predhodna dva shejha, tj. Abu Bekra i Omera.

Hazreti Alija odbija da prihvati ovaj posljednji uslov. Kada je isto ponudjeno Osmanu, ovaj objerucke prihvata i postaje halifom. Hazreti Alija opisuje ovaj dogadaj u svom poznatom govoru zvanom "sagsakijja". Poslije Alije, Muavija preuzima halifat i pretvara ga u vlasnistvo familije Umejja. Poslije njih je na vlast dosla familija Abbasid, cije halife su se postavljale imenovanjem od strane predhodnog, ili bi ponekad pozicija halife bila osvajana silom.

Od smrti poslanika Muhammeda (s) pa do Kemala Ataturka, koji je ukinuo instituciju halifata, nije bilo ispravnog dolaska na celo Zajednice Muslimana [Na principu izbora] osim u slucaju Amirul Mu'minina (Vodje vjernika) - Alije ibn Abi Taliba.